Autori su analizirali 11 135 osoba rođenih 1958. godine i pratili ih do dobi od 50 godina. S 23, 33, 42 i 50 godina starosti izvršena je samoprocjena razine tjelesne aktivnosti, a pomoću upitnika za procjenu fiziološkog distresa mjereni su simptomi depresije.

Za sve dobne skupine se pokazalo da je rizik za razvoj depresije sve manji, što je razina tjelesne aktivnosti u koju se pojedinac tjedno upušta veća. Povećanje učestalosti bavljenja tjelesnom aktivnošću s 0 na 3 puta tjedno smanjivalo je rizik za razvoj depresije za 19%. Svaka dodatna epizoda tjelesne aktivnosti smanjivala je rizik za daljnjih 6%.

Autori su došli do još jednog zanimljivog podatka: sudionici koji su bili depresivni rjeđe su se upuštali u tjelesne aktivnosti. U svim dobnim skupinama, sudionici s depresijom su bili 0.27 puta na tjedan manje aktivni. Na primjer, kod 23-godišnjaka bez depresije je nakon 5 godina opažen prosječan porast učestalosti tjelesne aktivnosti za 0.63 puta na tjedan, dok je kod onih s depresijom iznosio 0.36 puta na tjedan.

„Rezultati sugeriraju da tjelesna aktivnost može olakšati simptome depresije u općoj populaciji, a da depresivni simptomi u ranoj odrasloj dobi mogu zauzvrat biti prepreka tjelesnoj aktivnosti,“ zaključak je autora istraživanja.