Pieter J. van der Veere s VU Sveučilišnog medicinskog centra u Amsterdamu i njegovi suradnici, razvili su klinički primjenjive modele predviđanja kognitivne demencije u amiloidno pozitivnih pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem ili blagom demencijom iz Amsterdamske skupine za demenciju. Za predikciju MMSE-a tijekom vremena korišteno je linearno mješovito modeliranje.

Uključeni su podaci za 961 ispitanika: 310 ih je imalo blago kognitivno oštećenje, a 651 blagu demenciju s 4 ± 2 MMSE mjerenja tijekom dvije godine.

Istraživači su otkrili da je tijekom vremena došlo do povećanja stopa kognitivnog pada i za osobe s blagim kognitivnim oštećenjem i za osobe s blagom demencijom. Odabir unatrag zadržao je dob, spol, cerebrospinalnu tekućinu (CSF), β-amiloid (Aβ)1-42 i pTau kao vremenski promjenjive učinke koji mijenjaju putanju MMSE-a za osobe s blagim kognitivnim oštećenjem. Vremenski promjenjivi učinci Aβ1-42, dobi, APOE ε4 i osnovnog MMSE-a zadržani su za blagu demenciju. U internoj unakrsnoj validaciji, R2 je bio 0,15 odnosno 0,26 za modele blagog kognitivnog oštećenja i modele blage demencije. Za hipotetskog bolesnika s blagim kognitivnim oštećenjem, osnovnim MMSE-om od 28 i CSF Aβ1-42 od 925 pg/mL, MMSE od 20 predviđen je nakon 6,0 godina i nakon 8,6 godina s hipotetskim liječenjem.

Među bolesnicima i skrbnicima postoji potreba za prognostičkim modelima kako bi se vidjela dinamika kognitivnog popuštanja. Pojedini modeli bi mogli pružiti takve informacije iako postoji velika heterogenost u kognitivnim putanjama.