Jedna trećina mikrobiote je istovjetna humanojpopulaciji, a 2/3 su  identične za pojedinca, tako da svatko od nas ima svoju jedinstvenu mikrobiotu kao mikrobiotički “otisak prsta”. Za razliku od genoma koji nije promjenjiv, crijevna mikrobiota je vrlo dinamična i mijenja se tijekom života.

Nekoliko je načina na koji je crijevna mikrobiota povezana i komunicira sa živčanim sustavom. Izravna povezanost odvija se hijerarhijskim slijedom preko enteričkog živčanog sustava (ENS), simpatičkih ganglija i živca vagusa. Drugi način je putem imunosnog (stečenog i prirođenog) sustava i neuroimunosti. Crijevna mikrobita utječe na rast i razvoj živčanih stanica, proizvodnju neuroprijenosnika, rast dendrita, formiranje mijelinske ovojnice, mikrogliju, krvno-moždanu barijeru te na plastičnost mozga. Osim toga, istraživanja su pokazala da mikrobiota utječe i na funkcioniranje i moduliranje rada središnjeg i perifernog živčanog sustava. Neurodegenerativne bolesti u podlozi imaju proupalnu aktivnost, koja pokreće kaskadu neurodegeneracije s taloženjem patoloških bjelančevina. Ovisno o vrsti bjelančevine i njene lokalizacije razvijaju se kliničke slike različitih vrsta neurodegenerativnih bolesti. Istraživanja su pokazala da crijevna mikrobiota može biti triger za razvoj neuroinflamacije te mogući uzrok tim bolestima.

Dva velika klinička istraživanja (SAD i Italija) i šest kliničkih istraživanja iz Kine, koja su analizirala crijevnu mikrobiotu u bolesnika s Alzheimerovom bolesti (AB ili AD), pokazala su raznovrsne podatke, bez jasne usuglašenosti, što je objašnjeno geografskim i etničkim razlikama. Unatoč ovim razlikama, kod svih bolesnika je uočena disbioza s porastom proupalnih (Escherichia / Shigella genera) i sniženjem razine protuupalnih bakterija (Eubacterium rectale), što je koreliralo s redukcijom CSF Aβ42/Aβ40, porastom razina p-Tau, p-Tau/ Aβ42 i porastom cirkulirajućih biomarkera upale. Pokazalo se da i genska podloga pojedinca (nosioci ApoE4 alela) koja povećava rizik za razvoj AB-a može utjecati na sastav mikrobiote.

U humanim istraživanjima rezultati su bili dvojaki i ovisili su o stadiju bolesti. Istraživanja na bolesnicima s ranim AB-om te s MCI pokazala su statistički značajno poboljšanje Mini Mental Score Examination (MMSE) rezultata, uz poboljšanje kognitivnih funkcija i smanjenje razine CRP-a. Druga dva istraživanja nisu pokazala poboljšanje kognitivnih funkcija niti smanjenje biljega upale, a jedno je istraživanje čak pokazalo negativan utjecaj probiotičkog tretmana s posljedičnim pogoršanjem kognitivnih funkcija.

Dakle, može se reći da nema sigurnih dokaza o pozitivnom utjecaju primjene probiotika na AB u humanim istraživanjima. Istraživanja s FMT-om glodavaca pokazala su pozitivne rezultate.

Zaključno možemo reći da je istraživanje utjecaja mikrobiote na neurodegeneraciju dinamično i intrigantno područje koje će možda u budućnosti donijeti nove spoznaje o uzroku, liječenju i prevenciji ovih bolesti.

Svetlana Tomić