Istražitelji su ispitali moždano tkivo 224 ljudi koji žive na području Atlante koji su pristali donirati svoje mozgove nakon smrti (prosječna dob smrti je 76 godina) na prisustvo amiloidnih plakova i tau čvorova.

Također su proučavali količinu finih čestica < 2,5 mikrona (PM2,5) iz onečišćenja zraka uzrokovanog prometom na kućnim adresama sudionika 1, 3 i 5 godina prije smrti.

Pretpostavlja se da gen APOE, glavni genetski čimbenik rizika za Alzheimerovu bolest, modificira povezanost između PM2.5 i Alzheimerove bolesti. Prisutnost gena APOE e4 ispitana je radi dokaza bilo kakvog učinka na odnos između onečišćenja zraka i dokaza Alzheimerove bolesti.

Prosječna razina izloženosti u godini prije smrti bila je 1,32 µg/m³  i 1,35 µg/m³ u 3 godine prije smrti.

Osobe s 1 µg/m³ većom izloženošću PM2,5 u godini prije smrti imale su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će imati višu razinu plakova (omjer izgleda [OR], 1,92; 95% CI, 1,12-3,30), dok su oni s većom izloženošću u 3 godine prije smrti imali 87% veću vjerojatnost da će imati više razine plakova (OR, 1,87; 95% CI, 1,01-3,17).

Nešto više od polovice (56%) uzorka bilo je pozitivno na genotip APOE e4, no najjača povezanost između onečišćenja i neuropatoloških markera bila je za nenositelje genotipa, iako taj odnos nije dosegao statističku značajnost.

Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdila uzročnost povezanosti između PM2.5 i AD-a, uključujući epidemiološke i mehaničke studije. Buduće studije također bi trebale istražiti povezanost između PM2.5 i drugih patologija povezanih s demencijom, uključujući cerebrovaskularnu patologiju.