Mark H. Ebell i suradnici proveli su metaanalizu kako bi procijenili klinički značajne dobrobiti i štete od primjene monoklonskih protutijela usmjerenih na amiloid kod pacijenata s Alzheimerovom demencijom. Identificirano je devetnaest publikacija s ukupno 23 202 ispitanika koji su liječeni s jedinim od osam anti-amiloidnih protutijela.

Istraživači su identificirali mala poboljšanja u odnosu na placebo u rezultatima na skali za procjenu Alzheimerove bolesti-Cog-11 do -14, MMSU-u  (engl. Mini Mental State Exam, kratki test mentalnog stanja) i rezultatu na ljestvici CDR-SB (engl. Clinical Dementia Rating Scale-Sum of Boxes, klinička skala stupnjevanja demencije), kao i kombiniranim funkcionalnim rezultatima. Nijedna promjena nije premašila minimalnu klinički važnu razliku, uključujući lekanemab, adukanumab i donanemab. Značajno su bili povećani rizici za slikovne promjene vezane uz amiloid (ARIA - engl. amyloid-related imaging abnormalities) i to edem (relativni rizik [RR], 10,29), krvarenje (RR, 1,74) i simptomatski edem (RR, 24,3). Radilo se o nuspojavama.

Metaanaliza je pokazala da monoklonska protutijela usmjerena na amiloid ne daju klinički značajnu korist, povezana su sa značajnim nuspojavama, a terapija je skupa.