Znanstvena i medicinska zajednica odmakla se od razmatranja mikrobiote isključivo kroz utjecaj na bolesti probavnog sustava te se danas afirmira uloga mikrobiote u patogenezi različitih metaboličkih poremećaja, nastanku debljine i zloćudnih bolesti, ali i kod poremećaja mentalnog zdravlja. Dobro je znana uloga mikrobiote u nastanku kratkolančanih masnih kiselina, a novije spoznaje potvrđuju ulogu endotoksina lipopolisaharida kao pokretača sustavnog upalnog odgovora.

Tijekom godina razvijane su brojne strategije za manipulaciju crijevnom mikrobiotom, od primjene antibiotika, probiotika i prebiotika.

Fekalna transplantacija kliničko je priznanje uloge mikrobiote u održanju zdravlja.

Brojni su znanstveni dokazi koji upućuju na to da crijevna mikrobiota može imati ulogu u patogenezi dijabetesa. Više je studija pokazalo kako kod bolesnika s dijabetesom postoji umjeren stupanj disbioze, međutim, još uvijek nisu rasvijetljeni svi mehanizmi putem kojih mikrobiota dolazi u interakciju s metabolizmom. Energetski metabolizam, upala, propusnost crijeva i imunosni sustav smatraju se ključnim mehanizmima koji reguliraju razvoj dijabetesa. Nadalje, neuravnotežena prehrana promovira povećanje koncentracije lipopolisaharida (LSP) u plazmi, što je u korelaciji s povećanom crijevnom propusnosti i upalnim odgovorom koji pogoduje razvoju inzulinske rezistencije i dijabetesa. S druge strane, urođeni imunosni sustav povezan je s dijabetesom putem T-limfocita i TLR-5 (tolllike receptora-5) u crijevnoj mukozi, što je također poveznica s upalnim odgovorom, inzulinskom osjetljivošću i homeostazom glukoze. Povezanost dijabetesa tip 1 i mikrobiote slabije je rasvijetljena u odnosu na dijabetes tip 2, međutim, poznato je da kod bolesnika s dijabetesom tip 1 dolazi do poremećaja tzv. uskih sveza (tight junctions) i smanjene ekspresije zonulina – proteina koji je bitan u regulaciji crijevne propusnosti. Nadalje, antigeni iz hrane ili patogeni u situaciji crijevne propusnosti prodiru u cirkulaciju i promoviraju upalni odgovor i imunosne odgovore, što može voditi ka oštećenju beta stanica gušterače.

Posebno intrigiraju studije koje se tiču sastava majčine mikrobiote te ranih intervencija u mikrobiotu djeteta i rizik od razvoja debljine i dijabetesa kod djece. Naime, pretilost trudnica povezana je s povećanim rizikom komplikacija i neželjenih ishoda za majku i dijete.

Pretile trudnice imaju povećan rizik od hipertenzije u trudnoći, preeklampsije i gestacijskog dijabetesa. Indeks tjelesne mase djeteta i rizik od pretilosti u odrasloj dobi povezani su s gestacijskim prirastom na tjelesnoj masi majke. Tijekom posljednjih nekoliko godina sve je više interesa za međuovisnost sastava mikrobiote i pretilosti, a nekoliko studija pokazalo je kako primjena probiotika može povoljno utjecati na metabolički profil majke kao i poboljšanu kontrolu serumskog inzulina, smanjenje rizika gestacijskog dijabetesa te smanjenje rizika od preeklampsije. Također, objavljene su intervencijske studije i metaanalize koje pokazuju poboljšanu kontrolu glikemije kod trudnica s gestacijskim dijabetesom koje su koristile probiotike tijekom nekoliko tjedana.

Intervencija probioticima (najčešće bakterijama iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium) kod dijabetesa tip 2 istraživana je u više kliničkih studija, a metaanaliza 13 studija objavljena prošle godine pokazala je kako primjena probiotika ima korist za te bolesnike. Učinak je ovisan o vrsti i dozi probiotika, a promatrani parametri bili su koncentracija glukoze u krvi i HbA1C. Još jedan parametar koji bi mogao biti od interesa je serumski malondialdehid koji je mjeren u nekim studijama.