U ovoj studiji, znanstvenici su procijenili odnos između unosa makronutrijenata i statusa mentalnog zdravlja, s posebnim fokusom na anksioznost i poremećaje prehrane. Otkrili su značajne razlike u unosu makronutrijenata, iako su rezultati zapažanja uvelike ovisili o tipu poremećaja prehrane.

Poremećaji mentalnog zdravlja imaju negativan utjecaj na svakodnevni život i često su povezani s komorbiditetom. Kako se u svijetu mentalno zdravlje populacije pogoršava, javila se hitna potreba za dodatnim istraživanjem mehanizama koji povezuju mentalno zdravlje i način prehrane. Komorbiditet može dovesti do veće težine simptoma, lošijih zdravstvenih ishoda i smanjene kvalitete života. U prethodno provedenim studijama, znanstvenici su zabilježili smanjenje ukupnog kalorijskog unosa i povećanje konzumacije šećera među mladim odraslim osobama sa simptomima anksioznosti, no prisutni su određeni nedostaci u takvim ispitivanjima.

U ovu studiju znanstvenici su uključili osobe iz opće populacije u dobi od 18 i više godina. Ispitanici su ispunili set od pet upitnika pri uključivanju u studiju te jednom godišnje tijekom 13 godina. Prikupljeni su podaci o sociodemografskim karakteristikama i životnim navikama, antropometriji, tjelesnoj aktivnosti, prehrani i zdravstvenom stanju. Daljnji upitnici o prehrani ili zdravlju ispunjavani su mjesečno, kao dio praćenja ispitanika.

Znanstvenici su ispitivali unos makronutrijenata s obzirom na status mentalnog zdravlja (bez poremećaja, čista i komorbidna anksioznost i poremećaji prehrane). Uočene su značajne razlike u unosu makronutrijenata između čistog i komorbidnog oblika anksioznosti, posebno za restriktivni i hiperfagični oblik (povećani apetit). Restriktivni poremećaji uključivali su anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaje prejedanja.

U skupini komorbidne restriktivne anksioznosti uočen je značajno veći postotak unosa energije iz ugljikohidrata, veći unos ukupnih ugljikohidrata, jednostavnih šećera i proteina biljnog podrijetla, manji unos ukupnih masti, zasićenih i jednostruko nezasićenih masnih kiselina i kolesterola, u usporedbi sa skupinom bez poremećaja i skupinom čiste restriktivne anksioznosti.

To ukazuje kako je homogenost prehrane (npr. isključivanje crvenog mesa i mesnih proizvoda) izraženija u slučaju postojanja komorbiditeta, ​navode stručnjaci. Nasuprot tome, znatno manji unos dodanog šećera i biljnih proteina te veći unos kolesterola primijećeni su u skupini čiste hiperfagične anksioznosti, ali ne i u skupini komorbidne hiperfagične anksioznosti. Slični rezultati između čistih i komorbidnih oblika anksioznosti zabilježeni su za bulimiju nervozu i druge poremećaje prehrane. Dodatno, rezultati su otkrili kako je unos vlakana bio veći i kod čiste i kod komorbidne restriktivne anksioznosti, dok je skupina s čistom anksioznošću imala značajno manji unos vlakana, u usporedbi sa skupinom bez poremećaja. Autori studije ističu potrebu za provedbom daljnjih ispitivanja kako bi se razjasnili uzroci uočenih povezanosti između mentalnog zdravlja i obrazaca​ prehrane.