Kako se definira depresija rezistentna na liječenje?

Depresija rezistentna na liječenje je poremećaj koji je teško liječiti, što je i prikazano u istraživanju Sequenced Treatment Alternatives to Relieve Depression. Učestalost remisije progresivno je padala od prvog ciklusa liječenja antidepresivima (36,8%) do drugog (30,6%), trećeg (13,7%) i četvrtog (13,0%). Općenito se smatra da neuspjeh dvaju ciklusa liječenja definira skupinu pacijenata koji imaju depresiju rezistentnu na liječenje.

Što je psilocibin?

Psilocibin je triptaminski alkaloid koji se nalazi u gljivama roda Psilocybe, koje su poznatije kao „magične gljive“ jer uzrokuju vizualne halucinacije. U prošlosti su ih koristili i Asteci tijekom svojih rituala. Psilocibin se primarno veže za 5-HT2A receptore u mozgu i djeluje putem serotoninskog sustava. Na potencijalnu antidepresivnu učinkovitost psilocibina ukazale su preliminarne studije koje su uključivale pacijente sa po život opasnim rakom. Terapijski potencijal psilocibina prepoznat je u pilot studijama u kojima je postignuto ublažavanje simptoma kod velikog depresivnog poremećaja, uključujući i one koje su uspoređivale psilocibin s escitalopramom u liječenju rezistentne depresije.

Što je pokazalo ispitivanje Goodwina i suradnika u istraživanju učinkovitosti i sigurnosti psilocibina u liječenju teške rezistentne depresije?

Primarna krajnja točka ispitivanja bila je promjena ukupnog rezultata na Montgomery–Åsbergovoj ljestvici za ocjenjivanje depresije (MADRS; raspon od 0 do 60, viši rezultati ukazuju na veću težinu depresije) od početne vrijednosti do 3. tjedna. Prosječna promjena metodom najmanjih kvadrata od početne vrijednosti do 3. tjedna u ukupnom rezultatu MADRS bila je -12,0 bodova u skupini koja je primala 25 mg, -7,9 u skupini koja je primala 10 mg i -5,4 u skupini koja je primala 1 mg. Razlika u srednjoj promjeni metodom najmanjih kvadrata između skupine s 25 mg i skupine s 1 mg bila je -6,6 (95% interval pouzdanosti [CI], -10,2 do -2,9; P<0,001), a razlika između 10 -mg skupina i skupina s 1 mg bila je -2,5 (95% CI, -6,2 do 1,2; P = 0,18). Uz glavobolju, mučninu i vrtoglavicu, neki su ispitanici imali suicidalne ideje ili sklonost samoozljeđivanju, a više ih je bilo u skupini liječeni dozama od 25 mg i 10 mg nego u skupini od 1 mg psilocibina.

Koja su ograničenja ovog ispitivanja?

Ograničenja su nedostatak aktivnog lijeka usporedbe, uzorak nije bio etnički raznolik i iz protokola su isključene osobe za koje se procijenilo da imaju klinički značajan rizik od samoubojstva. Samoprocjena intenziteta akutnog učinka psilocibina u dozi od 25 mg i 10 mg, u usporedbi s dozom od 1 mg, smanjilo je mogućnost provedbe dvostruko slijepog ispitivanja. Autori nisu procjenjivali sposobnost ispitanika da sami pogode dodijeljenu dozu psilocibina u kliničkom ispitivanju, što je nužno u istraživanju lijekova koji dovode do subjektivnih psihodeličnih  učinaka.