Svi uključeni bolesnici su u anamnezi imali najmanje dvije depresivne epizode ili su uzimali antidepresive u kontinuitetu 2 godine ili dulje te su se osjećali dovoljno dobro da mogu razmisliti o prestanku uzimanja antidepresiva. Bolesnici koji su primali citalopram, fluoksetin, sertralin ili mirtazapin nasumično su raspoređeni u omjeru 1:1 kako bi zadržali svoju trenutnu terapiju antidepresivima (skupina održavanja) ili smanjili i prekinuli liječenje prema protokolu uz korištenje odgovarajućeg placeba (skupina za prekid). Primarni ishod bio je prvi recidiv depresije tijekom promatranog razdoblja od 52 tjedna. Sekundarni ishodi bili su simptomi depresije i anksioznosti, simptomi ustezanja, kvaliteta života, vrijeme za prestanak uzimanja antidepresiva ili placeba i ukupna ocjena raspoloženja.

U kliničko istraživanje je regrutirano ukupno 1466 pacijenata, a u ispitivanje je uključeno 478 bolesnika s depresijom, 238 u skupinu za održavanje i 240 u skupinu koja je prekinula liječenje. Prosječna dob bolesnika bila je 54 godine; 73% su bile žene. Adherencija je iznosila 70% u skupini na održavanju i 52% u skupini koja je prekinula liječenje. Do 52 tjedna, recidiv je zabilježen u 92/238 (39%) bolesnika u skupini za održavanje i u 135/240 (56%) u skupini koja je prekinula liječenje antidepresivima (omjer rizika, 2,06; 95% interval pouzdanosti, 1,56 do 2,70; P<0,001 ). Sekundarni ishodi bili su slični kao i primarni ishod. Kod bolesnika u skupini koja je prekinula liječenje zabilježeno je više simptoma depresije, anksioznosti i odvikavanja od onih u skupini za održavanje.

Istraživači su zaključili da se između bolesnika koji su se osjećali dovoljno dobro da prekinu terapiju antidepresivima i koji su praćeni u ordinacijama obiteljske medicine rizik relapsa bolesti češće događao u razdoblju od 52 tjedna u onih koji su bili u grupi prekida liječenja specifičnom farmakoterapijom u odnosu na grupu koja je nastavila uzimati lijekove.