Za liječenje rezistentnih GPB postoje relativno obećavajući lijekovi: linezolid, tigecycline, quinopristin/dalfopristin, oritavancin, telavancin, dalbavancin, daptomycin, ceftobiprole. Zabrinjava nedostatak lijekova za liječenje rezistentnih GNB iz tzv “ESKAPE/ESCAPE” skupine bakterija koje su uzročnici brojnih bolničkih infekcija: Enterococcus faecium, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa i Enterobacter species.

Izvješćivanje o rezultatu osjetljivosti: osjetljiv, intermedijaran ili rezistentan, kliničaru pruža informaciju potrebnu za odabir odgovarajuće terapije. Dobra in vitro osjetljivost uzročnika na antimikrobna sredstva nije uvijek pouzdan pokazatelj terapijskog uspjeha. Pogotovo ako osjetljivi mikroorganizmi žive u biofilmu ili čak unutar stanice domaćina, oni mogu biti refrakterni ili nedostupni terapiji.

Različitosti u farmakokinetici, farmakodinamici i njihovom odnosu, imaju utjecaj na optimalni režim doziranja antibiotika. Određeni farmakokinetski i farmakodinamski pokazatelji (PK/PD): Cmax/MIC, AUIC i T>MIC, mogu predvidjeti mikrobiološki i klinički odgovor. Ovisno o vrsti antibiotika, koncentracija u krvi ili tkivu trebala bi biti iznad MIK-a za 50-75% od intervala doziranja (ovisnost o vremenu, npr. za β - laktame i većinu "bakteriostatskih" antibiotika) ili bi trebala premašiti MIK 10 do 12 puta (učinak ovisan o koncentraciji, npr. za aminoglikozide i fluorirani kinolone). Integracija farmakokinetskih i farmakodinamskih karakteristika trebala bi olakšati izbor i režim doziranja antibiotika. Učinkovitost antibiotika „in vivo“ uključuje više čimbenika: farmakološka svojstva (npr. apsorpcija, distribucija, koncentracija u tekućinama i tkivima, vezanje na proteine, metabolizam i izlučivanje); farmakodinamiku (tj. režim doziranja antibiotika ovisno o koncentraciji u krvi ili na mjestu infekcije); interakcije s drugim lijekovima; obrambene mehanizme domaćina (npr. u neutropeničnih ili drugih imunokompromitiranih bolesnika ).

Ljiljana Betica Radić