Koristeći medicinske podatke, znanstvenici su proučavali 8700 trudnoća koje su završile spontanim pobačajem i 87.000 trudnoća u kontrolnoj skupini koje nisu završile pobačajem. U prvoj skupini su antibiotici bili korišteni u 16% slučajeva, a u drugoj 13%.

Nakon analize, u usporedbi s nekorištenjem antibiotika, zaključeno je da su sljedeći antibiotici i skupine povezani s povećanim rizikom od spontanog pobačaja: azitromicin, klaritromicin, tetraciklini, minociklin, kinoloni, ciprofloksacin, norflaksacin, levofloksacin, sulfonamidi i metronidazol. Za eritromicin i nitrofurantoin nije nađena povezanost s povećanjem rizika, a isto je i s penicilinima i cefalosporinima.

Prema tome, antibiotici izbora kod trudnica u prvoj polovici trudnoće trebali bi biti penicilini i cefalosporini. Ipak, rezultati ove studije ne mogu se potpuno jasno tumačiti jer je moguće da je sama indikacije zbog koje su trudnice uzimale antibiotik povezana s povećanim rizikom od pobačaja.