U svom godišnjem izvještaju praćenja rezistencije na antibiotike SZO upozorava na trend porasta bakterijske rezistencije te navedeno ističe kao globalnu prijetnju zdravlju stanovništva u 21. stoljeću. Rezistencija na antibiotike definira se kao stjecanje otpornosti bakterije na antibiotik na koji je bakterija prvotno bila osjetljiva. Zbog toga standardna terapija više nije djelotvorna, infekcije je teže ili nemoguće kontrolirati, lakše se šire, produžava se prosječno trajanje bolničkog liječenja itd. Prema izvještaju SZO, problem je toliko ozbiljan da se 21. stoljeće naziva „postantibiotskom erom“.

Ističe se visoka proporcija rezistencije E. coli i K. pneumoniae na cefalosporine 3. generacije, zbog čega se terapija infekcija uzrokovanih ovim čestim patogenima mora oslanjati na karbapeneme, antibiotike „zadnje linije“ u terapiji teških nozokomijalnih i vanbolničkih infekcija. Problem njihove primjene leži u visokoj cijeni, nedostupnosti u nekim regijama svijeta, nužnosti parenteralne primjene i poticanju daljnjeg razvoja rezistencije. Posebno je zabrinjavajuća pojava sojeva K. pneumoniae rezistentne na karbapeneme, čija proporcija u nekim regijama praćenima od SZO doseže 54%. Visoki udio rezistencije E. coli na kinolone znantno otežava liječenje urinarnih infekcija peroralnim antibioticima. Učestalost izolacije MRSA-e (meticilin rezistentni S. aureus) u mnogim regijama prelazi 50%, što poskupljuje i otežava liječenje infekcija kože, infekcija rana te primjenu antibiotske profilakse u ortopedskim i kirurškim zahvatima.