Međutim, napredak udirektnim i indirektnim metodama etiološke dijagnostike infektivnih bolesti pokazao je puno veću raznolikost u patogenima odgovornim za nastanak infektivnih bolesti. S druge strane, kontinuirani porast rezistencije bakterija na antimikrobne lijekove doveo je u pitanje učinkovitost ovog oblika liječenja i otvorio brojna pitanja vezana uz budućnost antimikrobne terapije. Glavni razlog nastanka rezistencije je neracionalna potrošnja antibiotika. Stoga je nužno uvesti sustavno i standardizirano praćenje i pomnu analizu potrošnje antibiotika i u bolničkoj i izvanbolničkoj sredini, ali i nezdravstvenom sektoru. Kontinuirano praćenje rezistencije omogućilo je uočavanje kretanja rezistencije u pojedinih uzročnika koje ponekad ima tijek polaganog, ali kontinuiranog rasta (npr. rezistencija na kinolone u E. coli), ponekad naglog uspona (npr. rezistencija A. baumannii na karbapeneme), a ponekad i laganog pada (npr. pad učestalosti meticilin rezistentnog S. aureus, MRSA). Pred kliničarima je danas veliki izazov kako koncipirati antimikrobnu terapiju, osobito empirijsku, u sredinama s visokom stopom rezistencije, kao što su jedinice intenzivnog liječenja, ili u liječenju infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Potrebne su nove strategije za rješavanje ovih problema i održavanje daljeg produljenja životnog vijeka. Potencijalne buduće strategije uključuju uporabu novih antimikrobnih lijekova i formulacija koje su trenutno u kliničkim ispitivanjima, alternativne metode odabira prikladnih terapijskih režima liječenja pa i razvoj novih antimikrobnih sredstava odnosno adjuvantnih sredstava za liječenje infektivnih bolesti.

Rok Čivljak