70% antibiotika propisanih djeci namijenjeno je liječenju infekcija gornjeg dišnog sustava. Međutim, u većini slučajeva propisivanje antibiotika je nepotrebno.

Antibiotici su povezani s kratkoročnim i dugoročnim narušavanjem razvoja crijevne mikrobiote u dojenčadi. Ometanje razvoja crijevne mikrobiote u dojenačkoj dobi za posljedicu može imati poremećen metabolički i imunološki razvoj. Nekoliko provedenih studija dokazalo je da primjena antibiotika u ranoj životnoj dobi može za posljedicu imati prekomjerno dobivanje na tjelesnoj težini u djece.

Cilj istraživanja kojeg su proveli nizozemski autori bio je procijeniti utjecaj primjene antibiotika u periodu od rođenja do 10. godine života na visinu i tjelesnu težinu djeteta. Autori su željeli ispitati utjecaj vremena kad je dijete bilo izloženo antibiotiku, vrste antibiotika i učestalosti primjene antibiotika.

Istraživanje je uključilo gotovo 1000 ispitanika. Isključena su djeca koja su rođena prerano (prije 37. tjedna gestacije), blizanci, djeca s kongenitalnim malformacijama povezanim s rastom (Down sindrom, cistična fibroza, Turner sindrom, tetralogija Fallot) i djeca za koje su podatci o primjeni antibiotika bili nepotpuni. Antropometrijske mjere bilježene su 7 puta tijekom 10-godišnjeg praćenja.

Na početku istraživanja 15,1% djece imalo je prekomjernu tjelesnu težinu. 62,6% djece je barem jednom tijekom vremena praćenja bilo liječeno antibiotikom. Djeca izložena jednom liječenju antibiotikom u prvih 6 mjeseci života imala su veću z-vrijednost za tjelesnu težinu i visinu u odnosu na djecu koja u istom životnom periodu nisu koristila antibiotik. Liječenje antibiotikom 2 ili više puta između prve i druge godine života povezano s najvećim utjecajem na z-vrijednost za tjelesnu težinu i visinu. Izloženost antibioticima u kasnijoj dobi nije se odrazila na antropometrijske mjere. Najveći utjecaj na povećanje z-vrijednosti za tjelesnu težinu imali su beta-laktamski antibiotici širokog i uskog spektra.

Zaključno, prema rezultatima ove studije ponavljajuće izlaganje antibioticima, a posebno skupini beta-laktama, u ranoj životnoj dobi povezano je s većom tjelesnom težinom i visinom. Stoga, primjenu antibiotika u toj dobi valja ograničiti i izbjegavati kad god je klinička korist od liječenja antibioticima minimalna.