Stoga je uporaba antibiotika kao promotora rasta životinja koje služe za prehranu ljudi svedena na minimum. Međutim, u novije vrijeme sve veću pozornost privlači rezistencija bakterija izdvojenih iz uzoraka podrijetlom od kućnih ljubimaca. Riječ je o multirezistentnim bakterijama kao što su meticilin rezistentni Staphylococcus pseudintermedius i Staphylococcus aureus, vankomicin rezistentni enterokoki, te gram-negativne bakterije koje tvore beta-laktamaze širokog spektra djelovanja i/ili karbapenemaze.

Izrazito bliski kontakt kućnih ljubimaca s vlasnicima olakšava prijenos rezistentnih i multirezistentnih bakterija sa životinja na čovjeka, ali i obratno. Takvom se načinu prijenosa još uvijek ne pridaje dovoljno pozornosti te je stoga i slabo istražen.

Poseban je naglasak na antimikrobnim lijekovima s liste ključnih lijekova za liječenje ljudi (Critically Important Antimicrobials, CIA) i njihovoj uporabi u veterinarskoj medicini, osobito u liječenju kućnih ljubimaca jer su dodatni čimbenik rizika za nastanak i prijenos rezistencije. Međutim, dosadašnje spoznaje o ovom problemu vrlo su ograničene, a procjene rizika uporabe lijekova za liječenje kućnih ljubimaca nisu dovoljno istražene. Stoga je potrebno istražiti primjenu novih ili indikacije za primjenu postojećih pripravaka za ovu skupinu životinja.

Paralelno s navedenim, nužna je i kontinuirana edukacija o važnosti opravdane i razumne uporabe antimikrobnih lijekova u veterinarskoj praksi s ciljem spriječavanja nastanka rezistencije što izravno i posredno utječe na zdravlje ljudi.

Uvedene su i preporuke za primjenu antimikrobnih lijekova u liječenju životinja, podijeljenih u lijekove prvog, drugog i trećeg (posljednjeg) izbora. Prema tim smjernicama, za empirijsku terapiju preporuča se koristiti primjerice amoksicilin ili amoksiklav, cefalosporine prve generacije, tetracikline i kombinaciju sulfonamida i trimetoprima. Uporaba amikacina, cefalosporina druge i treće generacije, fluorokinolona, linkozamida i oksacilina mora se temeljiti na rezultatima određivanja osjetljivosti dok je primjena primjerice vankomicina i imipenem-cilastatina u veterini većinom neopravdana.

Selma Pintarić, Branka Šeol Martinec

Literatura

1. Šeol, B., K. Matanović, S. Terzić (2010): Antimikrobna terapija u veterinarskoj medicini. Medicinska naklada, Zagreb.

2. EUROPEAN MEDICINES AGENCY (2015): Reflection paper on the risk of antimicrobial resistance transfer from companion animals. Dostupno na: http://www.ema.europa.eu/docs/en_GB/document_library/Scientific_guideline/2015/01/WC500181642.pdf

3. PRESCOTT, J. F., W. J. HANNA, R. REID-SMITH, K. DROST (2002): Antimicrobial drug use and resistance in dogs. Can.Vet. J. 43, 107-116.