Uvod

Astma je kronična bolest dišnog sustava koja pogađa milijune ljudi širom svijeta. Posljednjih nekoliko godina došlo je do primjetnog porasta broja oboljelih od astme, osobito u razvijenim zemljama, što se dijelom može pripisati i boljim dijagnostičkim metodama te boljoj dostupnosti medicinske skrbi. Procjenjuje da danas u svijetu od ove bolesti pluća pati oko 300 milijuna osoba. Postaviti pravu dijagnozu može biti iznimno teško. Nakon što se provede dijagnostički postupak i potvrdi dijagnoza, slijedi liječenje. Osnovni lijekovi su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) koji se kod osoba s izraženom dispnejom mogu kombinirati s bronhodilatatorima iz skupine beta 2 agonista dugog djelovanja (LABA), a unazad mjesec dana preporučaju se i dugodjelujući antikolinergici (LAMA).

Astma – definicija i podjela

Astma je kronično upalno stanje povezano sa sužavanjem dišnih putova, kao i stezanjem mišića oko dišnih puteva. To može dovesti do otežanog disanja ili gušenja, stezanja u prsima i kašlja.   Svi napadi astme i simptomi uzrokovani su "okidačima". Kod alergijske astme „okidači“ su  alergeni iz okoliša, čestice peludi stabala, trava i korova, te perut kućnih ljubimaca, grinja i žohara. Kod intrinzične astme „okidači“ su stres, hladan zrak, zagađenje mikro i makrookoliša, te klimatske promjene.  

Važnost edukacije bolesnika

Edukacija bolesnika provodi se s namjerom da bolesnik bolje upozna svoju bolest, njezine uzroke, lijekove i način njihova uzimanja, da pravodobno prepozna i procijeni težinu napada, da nauči metode samopomoći lijekovima, načinom disanja ili položajima tijela, kako bi lakše, brže i sa što manje posljedica prebrodio pogoršanje bolesti ili astmatički napad. Suradnja bolesnika s liječnikom vrlo je bitna, pa se iz tog razloga i razvila organizirana poduka bolesnika s astmom. Edukacija se smatra ključnom u uspješnoj prevenciji i liječenju bolesnika. Razvijene zemlje svijeta ovaj način “liječenja” smatraju jednako valjanim kao i uzimanje lijekova. Pokazalo se da bez edukacije bolesnika nema zadovoljavajućeg smanjenja obolijevanja, pa i smrtnosti.

Često pacijenti izbjegavaju upotrebu ICS-a zbog straha od njihove štetnosti i utjecaja na pojavnost drugih bolesti (dijabetes, osteoporoza). Stoga je neobično važno bolesnika upoznati s njegovom bolešću, mogućnostima liječenja i potrebom za redovitim kontrolama. Samo dobro educirani bolesnik može ozbiljno shvatiti svoju bolest, prihvatiti ju kao „životnog suputnika“ i unatoč suočavanju s kroničnom, neizlječivom bolešću imati dobru kvalitetu života.

Načini edukacije bolesnika

Edukacija ili poduka bolesnika može biti individualna ili grupna.

Individualna poduka odvija se u izravnom kontaktu liječnik – bolesnik, za vrijeme svakog posjeta bolesnika liječniku. U praćenju svoje bolesti, bolesnik je dužan voditi dnevnik u koji upisuje simptome, točno evidentira upotrebu lijekova te mjeri snagu izdaha koja mu je pokazatelj stanja njegove bolesti. Liječnik pri svakom kontrolnom pregledu mora pregledati dnevnik, provjeriti uzimanje preporučenih lijekova te donijeti zaključak o stanju oboljelog i utvrditi daljnje liječenje. U edukaciji je vrlo važna suradljivost bolesnika. U procjeni stvarnog stanja pomaže ACT (Asthma Control Test), koji svaki bolesnik prilikom kontrolnog pregleda treba ispuniti, a jednako je važan kao i kontrolna spirometrija. Također je nužno kontrolirati tehniku uzimanja lijeka iz inhalatora koji imaju svoje karakteristike što može utjecati na kontrolu bolesti.

Grupna poduka odvija se u većim skupinama bolesnika s istom bolešću. Na ovaj način moguće je sveobuhvatnije prikazati bolest, s obzirom na to da je uključen veći broj stručnjaka. Bolesnici se u većoj skupini ne osjećaju obilježenima, a mogu i podijeliti iskustva međusobno. Ovaj način omogućava edukaciju većeg broja oboljelih u isto vrijeme, čime je u daljnjem zbrinjavanju bolesnika olakšan individualni pristup.

Čimbenici uspješnog liječenja astme

Prepoznavanje i izbjegavanje uzroka astme bitno je za uspješno liječenje astme. Uklanjanje najčešćih alergena i iritansa iz bolesnikove okoline može spriječiti pogoršanje, a liječenje reducirati. Najčešći pokretači su grinje iz kućne prašine, duhanski dim, dlake životinja i pelud, virusne infekcije i napor. Da bismo odstranili što veći broj grinja treba prati posteljinu na temperaturi >55°C, sušiti u sušilici ili na suncu. Preporučljivo je odstraniti sagove i zavjese iz spavaće sobe, izbjegavati tapecirani namještaj, a plišane igračke često prati ili zamrzavati u ledenici. Također, važno je ukloniti kućne ljubimce iz mikrookoliša astmatičnog bolesnika, ne pušiti u kući  i ne voditi djecu koja boluju od astme na javna mjesta gdje se puši. Infekcije treba prevenirati cijepljenjem ako je moguće, a u slučaju pojave istih neophodno je pojačati osnovnu terapiju za vrijeme infekcije i najmanje još nekoliko tjedana nakon nje. Savjetuje se izbjegavati provjetravanje prostorija i boravak u prirodi kada je koncentracija  peludi najveća. Kondicioniranje zraka može biti korisno ako se aparati dobro održavaju i redovito im se mijenjaju filteri.

Važno je poznavati alergen koji izaziva napad astme. Uz pomoć polenskih kalendara svaki bolesnik može saznati kada je najizraženija cvatnja pojedine biljke. U našem podneblju razlikujemo vegetaciju kontinentalnog i primorskog pojasa.

Šport koji se najčešće preporučuje bolesnicima s astmom je plivanje. Njime se ostvaruju svi pozitivni učinci. Međutim u obzir dolaze i svi ostali športovi u rekreacijskom, ali i u natjecateljskom obliku. Potrebno je upozoriti na neke osnovne činjenice koje zahtijevaju oprez. Kod nekih bolesnika napor može izazvati suprotan efekt od uobičajenog, što znači da može doći do gušenja. Za ovakve bolesnike preporučuje se kraće izlaganje naporu, povremeno. Bitno je upozoriti sve bolesnike koji ne toleriraju napor da prije svakog opterećenja unaprijed uzmu lijek protiv gušenja ili da se ne bave športom koji traži trajno naprezanje. Borilačke vještine koje zahtijevaju znanje o pravilnom disanju preporučuju se bolesnicima s astmom, kao i umjerena vožnja biciklom i šetnja. U slučaju da se dijete želi baviti natjecateljskim športom treba razmisliti o upotrebi lijekova iz grupe antileukotrijena. Dokazano je da su pravilno liječena djeca uz bavljenje športom dosegla u razvoju svoje zdrave vršnjake. Bitna je individualna procjena koji su športovi najpovoljniji i koliko se jako može opterećivati tijelo.

Bolesnici s astmom su uglavnom osjetljivi na promjenu temperature, tlaka zraka i  stupnja vlažnosti, što je neophodno znati prilikom planiranja liječenja. Nepovoljne vremenske situacije su područje niskog tlaka (ciklona) s prolazom fronte (velike temperaturne razlike). U to vrijeme dolazi do izražaja i atmosfersko zagađenje, a zbog hladnog zraka, koji je dokazan kao iritans, uz visoku vlažnost zraka, navedeni uvjeti mogu uzrokovati napadaje astme. Nepovoljne su i visoke temperature zraka uz visoku vlažnost, što otežava perspiraciju (izlučivanje vode kroz sluznicu). Stoga svaki astmatičar mora steći naviku praćenja vremenske prognoze. Za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta treba smanjiti fizičke aktivnosti, redovito uzimati terapiju, čak i u povećanoj dozi ako je potrebno, kako bi se spriječilo pogoršanje bolesti. Zimi kod niskih temperatura treba usta i nos zaštititi maskom ili prozračnom maramom.

Preporuča se pratiti biometeorološku prognozu i ponašati se u skladu s preporukama liječnika.

Što je to potpuna kontrola astme?

To je stanje bez simptoma, bez noćnog buđenja, bez potrebe za uzimanjem lijeka za «lakše» disanje, bez pogoršanja bolesti i potrebe za hitnom intervencijom, s najmanjom dozom lijekova i minimalnim nuspojavama liječenja. Da bi se ovakvo stanje postiglo astmatičar mora svoju terapiju uzimati redovito, pravilno, izbjegavati kontakt s uzročnim faktorom svoje bolesti, redovito kontrolirati svoju plućnu funkciju kod kuće, a liječničke kontrole obavljati u razmaku od 3–6 mjeseci u dogovoru sa svojim liječnikom i prema preporuci pulmologa.

Kako ju postići?

Individualnim pristupom svakom bolesniku, partnerskim odnosom liječnik-bolesnik i sveobuhvatnom edukacijom bolesnika o nefarmakološkim mjerama i o pravilnoj primjeni lijekova.

Literatura