Uvod

Normalna anksioznost može prijeći u patološku, a tada se simptomi javljaju bez poznatog stimulusa, anksioznost dugo traje, intenzivna je i remeti normalno funkcioniranje.

Najčešći psihijatrijski poremećaji današnjice su anksioznost i depresija zbog češće izloženosti stresnim životnim situacijama. Objašnjenje možemo pronaći u sociološkim teorijama koje navode da svijet koji nas okružuje više nije siguran te da se radi o realnoj opasnosti koja objektivno postoji i kojoj smo svi izloženi.
Pod pojmom anksioznosti obuhvaćeni su različiti osjećaji koji se mogu svesti na istu zajedničku karakteristiku, a to je strah. Anksiozni fenomeni su međusobno različiti s obzirom na karakter, intenzitet i trajanje. Oni se javljaju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, zabrinutost, tjeskoba, strah i panika.

Strah je akutno i prolazno stanje koje se javlja u situacijama kada je čovjek suočen s opasnošću koja dolazi iz okoline. Normalna anksioznost može prijeći u patološku, a tada se simptomi javljaju bez poznatog stimulusa, anksioznost dugo traje, intenzivna je i remeti normalno funkcioniranje. Može biti dio različitih psihijatrijskih ili drugih bolesti, nuspojava nekih lijekova, a dominira u anksioznim poremećajima.

Većina anksioznih poremećaja javlja se u komorbiditetu s drugim poremećajima i depresijom.

Klasifikacija anksioznih poremećaja

U MKB-10 anksiozni poremećaji su u skupini Neurotski poremećaji, poremećaji vezani uz stres i somatoformni poremećaji (F40-F48).

U DSM-5 anksiozni poremećaji su: separacijski anksiozni poremećaj, selektivni mutizam, specifična fobija (životinjska, prirodno okruženje, ozljeda od injekcija, strah od krvi, injekcija i transfuzije, ostala medicinska skrb, ozljeda, situacijska, ostala), socijalna fobija, panični poremećaj, panični napadaj specifičniji, agorafobija, generalizirani anksiozni poremećaj, anksiozni poremećaj uzrokovan psihoaktivnim tvarima, anksiozni poremećaj povezan sostalim medicinskim stanjima, ostali specifični anksiozni poremećaj, anksiozni poremećaj, neodređen. Šesta skupina su Opsesivno kompulzivni i povezani poremećaji, a 7. skupina su trauma i sa stresorom povezani poremećaji.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Zbog podražaja vegetativnog sustava bolesnici se mogu žaliti na lupanje srca, „težinu“ oko srca ili ubrzanje pulsa, znojenje, tremor ili drhtanje tijela, suha usta (nije povezano s lijekovima ili dehidracijom), kao i teškoće pri disanju, osjećaj gušenja, bol ili nelagodu u prsnom košu, mučninu ili nelagodu u želucu, doživljaj knedle u grlu ili teškoće gutanja, osjećaj omamljenosti, nestabilnosti, nesvjestice, slabosti, smušenost, osjećaj da objekti nisu stvarni (derealizacija), osjećaj obamrlosti.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je jedan od poremećaja iz grupe anksioznih poremećaja. Karakteriziran je anksioznošću koja je generalizirana i stalno prisutna.

Većina osoba s GAP-om ima istovremeno jedan ili više psihijatrijskih poremećaja, uključujući tešku depresiju, specifičnu fobiju, društvenu fobiju i panični poremećaj.

Godišnja prevalencija GAP-a u odraslih u dobi 18-64 godine u SAD je 2,9%. U toj populaciji životna prevalencija je 7,7% u žena i 4,6% u muškaraca. Neki čimbenici kao što su ženski spol, samci, niži obrazovni stupanj, siromaštvo i prisutnost životnih čimbenika stresa su više povezani s oboljelima od GAP-a.

Anksioznost se javlja većinu dana, tijekom najmanje 6 mjeseci, a nije vezana za specifični  događaj, niti dolazi u napadima. Uzrokuje značajne smetnje u normalnom funkcioniranju. Simptomi su različiti, a za dijagnosticiranje GAP-a, uz pretjeranu anksioznost i brigu oko različitih tema, događaja i aktivnosti koje su prisutne gotovo svakodnevno u trajanju > 6 mjeseci i poteškoće u kontroli zabrinutosti, trebaju biti prisutna najmanje 3 od sljedećih 6 simptoma:

1. Uznemirenost i osjećaj kao da si na rubu
2. Lako umaranje
3. Mišićna napetost
4. Otežana koncentracija,
5. Razdražljivost
6. Poremećeno spavanje (poteškoće usnivanja, prosnivanja)

Drugi različiti simptomi mogu biti prisutni u bolesnika oboljelih od GAP-a. Zbog podražaja vegetativnog sustava bolesnici se mogu žaliti na lupanje srca, „težinu“ oko srca ili ubrzanje pulsa, znojenje, tremor ili drhtanje tijela, suha usta (nije povezano s lijekovima ili dehidracijom), kao i teškoće pri disanju, osjećaj gušenja, bol ili nelagodu u prsnom košu, mučninu ili nelagodu u želucu, doživljaj knedle u grlu ili teškoće gutanja, osjećaj omamljenosti, nestabilnosti, nesvjestice, slabosti, smušenost, osjećaj da objekti nisu stvarni (derealizacija), osjećaj obamrlosti. Čest je strah da će bolesnik ili član njegove obitelji oboljeti ili doživjeti nesreću.

Tijek GAP-a

Kod većine bolesnika bez liječenja tijek bolesti je kroničan i obično dovodi do trajnog disabiliteta. Liječenje obično dovodi do poboljšanja i povremenog povratka funkcioniranja, što u najmanju ruku dovodi do poboljšanja kvalitete života i odgađanja umirovljenja.

Generalizirani anksiozni poremećaj često dovodi do dugotrajnog oštećenja funkcioniranja i na poslu i u obitelji, štoviše, može dovesti i do umanjenja socijalnog funkcioniranja članova obitelji.

Dijagnostika

Drugi psihijatrijski poremećaji kao što su drugi anksiozni poremećaji, veliki depresivni poremećaj, BAP, kao i pretjerana konzumacija kave i upotreba nekih lijekova, mogu se također prezentirati sličnim simptomima.

Simptomi anksioznosti, okolnosti u kojima se javljaju i trajanje simptoma predstavljaju osnovne dijagnostičke smjernice za dijagnosticiranje anksioznih poremećaja, pa tako i GAP-a.

Pri sumnji na anksiozni poremećaj kod bolesnika važno je isključiti medicinska stanja u kojih se mogu javiti slični simptomi kao što su hipertireoidizam, feokromocitom ili hiperparatireoidizam ili moguće srčane aritmije, KOPB, temporalna epilepsija ili TIA.

Drugi psihijatrijski poremećaji kao što su drugi anksiozni poremećaji, veliki depresivni poremećaj, BAP, kao i pretjerana konzumacija kave i upotreba nekih lijekova, mogu se također prezentirati sličnim simptomima.

Prisustvo drugih psihijatrijskih poremećaja u komorbiditetu s GAP-om može otežavati dijagnostiku GAP-a. Dobra anamneza, fizikalni pregled i laboratorijski nalazi pomažu u diferencijalnoj dijagnostici i daljnjem tretmanu oboljelih.

Liječnici se tijekom dijagnostičke obrade mogu poslužiti kratkim upitnikom (GAP-7).

GAP-7

7-stupnjevna skala za procjenu generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP-7) je upitnik koji se upotrebljava za brzo utvrđivanje i procjenu stupnja simptoma generaliziranog anksioznog poremećaja.

GAP-7 služi kao vodič u procjeni GAP-a. Upitnik donosi sljedeće konstatacije: osjećam se nervozno, strepim od svega ili sam na granici toga, nisam u stanju zaustaviti ili kontrolirati zabrinutost, previše brinem o različitim stvarima, teško mi je opustiti se, toliko sam uznemiren/a da mi je teško sjediti mirno, lako se naljutim ili iznerviram, plašim se da se nešto strašno može desiti. Svaki se odgovor boduje vrijednošću od 0-4, ovisno je li odgovor: uopće ne, nekoliko dana, duže od sedam dana, skoro svaki dan. Na kraju se zbrajaju bodovi i, ovisno o rezultatu, određuje se nivo anksioznosti kao minimalan, blag, umjeren, težak.

Jeste li u posljednja 2 tjedna imali neki od sljedećih problema (zaokružite odgovor)?
	Uopće ne	Nekoliko dana	Dulje od sedam dana	Skoro svaki dan
Osjećaj nervoze, tjeskobe ili osjećaj da ste na rubu živaca	0	1	2	3
Nemogućnost kontroliranja zabrinutosti	0	1	2	3
Prevelika zabrinutost za više različitih stvari	0	1	2	3
Problemi s opuštanjem	0	1	2	3
Osjećaj tolikog nemira da Vam je problem sjediti	0	1	2	3
Iznenadna ljutnja ili razdražljivost	0	1	2	3
Osjećaj da bi se nešto strašno moglo dogoditi	0	1	2	3

Ispunjava pacijent

UKUPNI ZBROJ: ___________

GAD-7 ukupni rezultat	pojavnost   simptoma	Opis
0-4	Minimalno	karakteristično za osobe bez anksioznog poremećaja
5-9	blago	Osobe s ovim rasponom bodova imaju blage simptome anksioznosti. Ako ti simptomi potraju, ljudi mogu biti u opasnosti od pojave anksioznosti. Ljudi u ovom rasponu bodova trebaju vježbati strategije za samopomoć kako bi se smanjila njihova anksioznost i pomoći im da ostanu dobro.
10-14	umjereno	Osobe s ovim rasponom rezultata vjerojatno će imati dijagnozu anksioznog poremećaja i trebaju raditi na prevladavanju simptoma, uključujući podršku ili liječenje.
15-21	ozbiljno	Osobe s ovim rasponom bodova imaju visoki rizik od anksioznog poremećaja. Preporučeno je liječenje od strane zdravstvenih djelatnika.

Ispunjava liječnik

 

Liječenje

Prema preporukama suvremene terapije primjenjuje se kombinacija psihoterapije i farmakoterapije. Promjena životnog stila, (manja konzumacija kave i drugih stimulansa, prestanak pušenja, tjelovježba), može smanjiti simptome anksioznosti i omogućiti bolje svakodnevno funkcioniranje oboljelih od GAP-a.

Literatura

1. American Psychiatric Association (2013) Diagnostic and Statistical Manual on Mental
Disorder, Fifth edition. Washington: American Psychiatric Publishing
2. Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja: MKB 10-deseta revizija: klinički opis i dijagnostičke smjenice (1999). Zagreb: Medicinska naklada
2. Begić D (Ur.) (2010) Suvremeno liječenje anksioznih poremećaja. Zagreb: Medicinska naklada
4. Štrkalj Ivezić S., Folnegović Šmalc V., Mimica N. Dijagnosticiranje anksioznih poremećaja. 2007. MEDIX 71:72-74
5. Kessler RC, Petukhova M, Sampson NA, Zaslavsky AM, Wittchen HU. Twelve-month and lifetime prevalence and lifetime morbid risk of anxiety and mood disorders in the United States. Int J Methods Psychiatr Res. 2012;21(3):169–184.
6. Wolitzky-Taylor KB, Castriotta N, Lenze EJ, Stanley MA, Craske MG. Anxiety disorders in older adults: a comprehensive review. Depress Anxiety. 2010;27(2):190–211.
7. Zimmerman M, McGlinchey JB, Chelminski I, Young D. Diagnostic co-morbidity in 2300 psychiatric out-patients presenting for treatment evaluated with a semi-structured diagnostic interview. Psychol Med. 2008;38(2):199–210.
8. Frančišković T, Moro Lj i suradnici (2009) Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada
9. Spitzer RL, Kroenke K, Williams JB, Löwe B. A brief measure for assessing generalized anxiety disorder: the GAD-7. Arch Intern Med. 2006 May 22;166(10):1092-7.