Što je anksioznost?

Anksioznost se pojavljuje kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, tjeskoba, strah, panika. Ako je trema toliko velika da onemogućava polaganja ispita ili ne dozvoljava izlaganje pred većim brojem ljudi, tada ona predstavlja problem koji se treba i može tretirati.

Anksioznost je najčešća ljudska emocija. Pojam anksioznost označava različite osjećaje kojima je zajednička karakteristika strah. Anksiozni fenomeni su međusobno različiti s obzirom na karakter, intenzitet i trajanje. Oni se pojavljuju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, tjeskoba, strah, panika. Anksioznost treba promatrati kao kontinuum, na čijem je jednom kraju normalna, svakodnevna anksioznost, a na drugom patološka koja se nalazi u brojnim psihopatološkim poremećajima.

Normalna (fiziološka) anksioznost je čest pratilac svakodnevnih situacija. Ona prati donošenje odluka, razmišljanje o budućnosti, stresove, putovanja… Dnevno smo izloženi mnoštvu informacija o opasnim i tragičnim događajima koji se zbivaju svuda oko nas. To nas tjera da razmišljamo o tome kako se takve situacije mogu dogoditi i nama. Anksioznost je strah da će se u našim životima nešto loše dogoditi. Ona ima prilagođavajuću funkciju, čini nas opreznijima, tjera nas da razmišljamo i planiramo, omogućuje izbjegavanje ili suprotstavljanje opasnosti. Anksioznost je normalna ljudska reakcija. Nije ju moguće u potpunosti ukloniti, ali se može naučiti kontrolirati anksioznost. Normalna anksioznost raste kako raste i određeni podražaj. Npr. blaga trema pri polaganju ispita ili kod javnih izlaganja je normalna pojava. Ako je trema toliko velika da onemogućava polaganja ispita ili ne dozvoljava izlaganje pred većim brojem ljudi, tada ona predstavlja problem koji se treba i može tretirati.

Koja je razlika između normalne i patološke anksioznosti?

Problemi u svakodnevnom funkcioniranju, pogotovo mlade, aktivne osobe, su prvi pokazatelj da osoba ima neki psihički problem. Patološka se anksioznost razlikuje od normalne i u tretmanu. Kod normalne anksioznosti osobu je dovoljno umiriti, a kod patološke anksioznosti treba provesti psihijatrijsku procjenu i izabrati terapijski pristup.

Dakle, anksioznost svojom kvantitetom i kvalitetom može prijeći u poremećaj. Osnovna razlika između normalne i patološke anksioznosti je ta da se normalna anksioznost može kontrolirati, a patološka ne. Anksioznost je patološka kada se pojavljuje i izvan opasnosti, kada postoji dugo nakon stresa i kada remeti funkcioniranje osobe. Problemi u svakodnevnom funkcioniranju, pogotovo mlade, aktivne osobe, su prvi pokazatelj da osoba ima neki psihički problem. Patološka se anksioznost razlikuje od normalne i u tretmanu. Kod normalne anksioznosti osobu je dovoljno umiriti, a kod patološke anksioznosti treba provesti psihijatrijsku procjenu i izabrati terapijski pristup.

Anksiozni poremećaji se mogu javiti u svim životnim dobima. Najčešći su ipak u adolescenciji i na prijelazu tridesetih u četrdesete godine života. Javljaju se češće u žena. 

Podjela anksioznih poremećaja

Anksiozni poremećaji su ranije bili poznati kao neuroze. Danas ih dijelimo u: generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj s ili bez agorafobije, agorafobija, specifična fobija, socijalna fobija i opsesivno kompulzivni poremećaj. 

Generalizirani anksiozni poremećaj

Generalizirani anksiozni poremećaj označava perzistirajuću anksioznost koja je praćena i raznim tjelesnim simptomima, što dovodi do znatnog narušavanja cjelokupnog funkcioniranja. Glavne karakteristike osobe koja boluje od tog poremećaja su prestrašenost, motorička napetost, uznemirenost, pojačano znojenje, ubrzan rad srca i razne tegobe u gastrointestinalnom sustavu. Tek trećina osoba s tim poremećajem potraži stručnu pomoć, i to najčešće oko dvadesete godine života. 

Panični poremećaj

Tipična panična ataka znači da osoba iznenada osjeti ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, teško disanje, bol ili nelagodu u prsima, želučane tegobe, vrtoglavicu, ošamućenost, strah da će poludjeti ili izgubiti kontrolu, strah od smrti, navale topline ili hladnoće, osjećaj nestvarnosti sebe ili okoline, bockanje u rukama i nogama. Navedene tegobe se razvijaju iznenada i brzo, traju u prosjeku desetak minuta, nakon čega spontano slabe i iščezavaju.

Panični poremećaj karakteriziraju nagli, neočekivani i ponavljajući napadi intenzivnog straha koji nastaju spontano, nisu uvjetovani realno opasnom situacijom, niti prisutnošću drugih tjelesnih ili psihijatrijskih bolesti ili pak uzimanjem nekih lijekova. Tipična panična ataka znači da osoba iznenada osjeti ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, teško disanje, bol ili nelagodu u prsima, želučane tegobe, vrtoglavicu, ošamućenost, strah da će poludjeti ili izgubiti kontrolu, strah od smrti, navale topline ili hladnoće, osjećaj nestvarnosti sebe ili okoline, bockanje u rukama i nogama. Navedene tegobe se razvijaju iznenada i brzo, traju u prosjeku desetak minuta, nakon čega spontano slabe i iščezavaju. Mogu se pojaviti u bilo koje doba dana ili noći. Kod adolescenata u početku u prvom planu mogu češće biti prisutni simptomi socijalnog ili školskog zakazivanja, da bi se tek naknadno otkrilo kako u podlozi toga stoji panični poremećaj. 

Agorafobija

Agorafobiju karakteriziraju napadaji jakog straha od boravka na mjestima i u situacijama iz kojih je otežan bijeg ili sklanjanje na sigurno mjesto, ili u kojima možda neće biti dostupna pomoć. Ovaj se poremećaj može javljati izolirano ili, što je znatno češće, zajedno s paničnim poremećajem. 

Specifična fobija

Specifična fobija označava iracionalan strah koji je pretjeran i trajan, a javlja se pri izlaganju jasno definiranim objektima i situacijama. Tada se taj objekt ili situacija izbjegava ili ipak podnosi, ali uz jaki strah i nelagodu. Primjeri specifične fobije su: strah od životinja, strah od krvi ili ozljeda, strah od visine, strah od tunela, lifta i sl. 

Socijalna fobija

Socijalna fobija uključuje strah od društvenih situacija i kontakata s nepoznatim osobama. Osobe sa socijalnom fobijom se plaše da će se osramotiti u društvu, prilikom usmenog izlaganja ili upoznavanja novih osoba. Od svih anksioznih poremećaja, u adolescenciji je najčešća socijalna fobija.

Opsesivno kompulzivni poremećaj

Osnovna obilježja opsesivno kompulzivnog poremećaja su opsesivne misli koje su prisilne i ponavljajuće, i kompulzivne radnje, odnosno ponavljajuća ponašanja, npr. brojanje ili provjeravanje. Tipičan primjer ovog poremećaja je opsesija onečišćenjem i prljavštinom koju slijedi kompulzivno pranje. 

Liječenje anksioznih poremećaja

Od farmakoterapije se najčešće koriste antidepresivi (u početku u kombinaciji s visokopotentnim benzodiazepinima), a od njih se danas najviše koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI).

Svi anksiozni poremećaji se mogu liječiti psihoterapijom ili farmakoterapijom, no najbolje rezultate definitivno daje kombinacija jednog i drugog načina liječenja, a svakako je vrlo važno i educirati pacijenta o prirodi i liječenju anksioznog poremećaja. Brojni se lijekovi i psihoterapijske metode mogu koristiti, a što će biti upotrijebljeno ovisi ponajviše o procjeni psihijatra u odnosu na individualne karakteristike pacijenta. Od farmakoterapije se najčešće koriste antidepresivi (u početku u kombinaciji s visokopotentnim benzodiazepinima), a od njih se danas najviše koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI). U toj skupini treba izdvojiti escitalopram koji ima vrlo brz početak djelovanja i odlične je podnošljivosti, te je stoga pogodan za liječenje mladih i aktivnih osoba.