Tema ovogodišnje konferencije bila je „Stres i anksioznost u društvu koje se mijenja“. Sadržaj konferencije pokrivao je istraživanja stresa i anksioznosti od neurobiološke razine do razine različitih socijalnih okruženja koja mogu biti stresogena kao što su škola, obitelj, zajednice zahvaćene ratom, nezaposlenost, moderne tehnologije.

Prof. Rita Rosner, s Catholic University of Eichstätt-Ingolstadt, održala je predavanje o produženom žalovanju kao kliničkom entitetu. Opisujući kliničke simptome prikazala je međusobne razlike između normalnog žalovanja, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i produžene reakcije žalovanja, kao i različite načine konceptualiziranja u DSM-5 i budućoj MKB-11 klasifikaciji. Naglasila je značenje razlikovanja žalovanja, koje se javlja kao normalna reakcija na gubitak i koje ne treba tretirati, od produženog žalovanja koje onemogućuje funkcioniranje i zahtijeva psihološki tretman. Ponudila je na dokazima temeljene kliničke smjernice za dijagnostiku i tretman produženog žalovanja.

Prof. Nazanin Derakhshan, s Birkbeck University of London, održala je predavanje pod naslovom „Emotional Vulnerability and the Road to Resilience“. Govorila je o predviđanjima kako će anksioznost i depresivnost 2020. i 2030. godine utjecati na invalidnost opće populacije.

Iako se radi o fenomenima koji su sveprisutni i dobro istraženi, istodobno nisu do kraja objašnjeni mehanizmi nastanka emocionalne osjetljivosti i ranjivosti, iz kojih proizlaze ograničenja psihoterapijskih tehnika. Sa svojim timom provela je niz istraživanja o neurobiologiji anksioznosti, te su u predavanju prikazani najnoviji rezultati. Glavni zaključak jest da prefrontalni mehanizmi kontrole pažnje mogu imati ulogu u oblikovanju i održavanju emocionalne vulnerabilnosti, ali i u stvaranju otpornosti prema anksioznoj i depresivnoj simptomatici.

Nataša Jokić-Begić