Stroj vs. Liječnik

Uz uređaje i računalne programe koji olakšavaju liječnicima uvid u svaku točkicu tijela i omogućavaju im da što brže i učinkovitije lociraju glitch i u našim „programima“, dijagnosticiraju nas i liječe, liječnik je i dalje neizostavan element procesa. Liječnik je taj koji sve podatke strojeva i programa na kraju analizira i individualno pristupajući pacijentu kreira plan liječenja. No i tu funkciju prijete preuzeti strojevi. Programi uče i mogu primiti značajno više informacija nego liječnik. Računalo u sekundi može iz baza podataka izvući naše povijesti bolesti, povijesti bolesti unutar uže obitelji, usporediti uzorke, čak i predvidjeti moguće genetski uvjetovane rizike ili poteškoće. Za pretpostaviti je da će strojevi uskoro moći u potpunosti zamijeniti liječnika u procesu dijagnostike jer će raspolagati s više podataka i alata za analizu i usporedbu, a moći će to obaviti u ekstremno kratkom roku.

Nije samo brzina obrade podataka prednost strojeva nad ljudima. Strojevi su već zamijenili ljude u mnogim industrijskim poslovima jer osim što su i brži i precizniji, ne griješe, ako se i pokvare, lakše su zamjenjivi od ljudi, koji u slučaju „kvara“ moraju na bolovanje ili u mirovinu. Mogu dulje raditi, ne trebaju pauze, neće biti rastreseni na poslu zbog osobnih problema, a iako i održavanje strojeva ima cijenu, dugoročno su manji trošak od ljudskih resursa.

Uz sve te karatkeristike i opći problem manjka liječnika, nije teško vidjeti zašto su strojevi „prijetnja“ u medicini. Strojni program treba usavršiti samo jednom, i iako je to težak posao programerima, i dalje je lakše i brže od dugogodišnjega mukotrpnog školovanja liječnika, naročito ako se uračunaju i specijalizacije nakon fakulteta. Za „treniranje“ svakoga individualnog liječnika potrebno je barem desetak godina, dok je za „treniranje“ stroja dovoljno u nj instalirati već postojeći program.

Osim u dijagnostici, strojevi se sve više koriste i u kirurgiji, gdje su čak veća prijetnja „ljudskim liječnicima“. Tehnologija je sve naprednija pa su i strojevi sve precizniji i uspješniji u obavljanju kompleksnih zahvata koji inače od liječnika zahtijevaju visok stupanj stručnosti i iskustva, usredotočenost, smirenost, fizičku i psihološku izdržljivost, dobar vid, mirne ruke itd. Kompleksni zahvati zahtijevaju čitav kirurški tim, a koji bi, u ne tako dalekoj budućnosti, možda mogli zamijeniti jedan ili dva stroja u paru. Ljudski element je u tom slučaju liječnicima itekako minus, jer na ljudsku učinkovitost utječe previše vanjskih čimbenika – umor, stres, strah, neka trenutačna neugoda. Čak nas i vlastito tijelo ponekad sabotira, pa iako smo osigurali optimalne uvjete za rad, može se dogoditi slučajni trenutak drhtanja ruke, štucanje ili kihanje. Bilo što od navedenog u krivom trenutku u kirurgiji može drastično, pa i fatalno, promijeniti ishod operacije.

Mogli bismo još dugo nabrajati objektivne prednosti koje strojevi imaju nad liječnicima ili bilo kojom poznatom profesijom. Izgledno je da će, prije ili poslije, strojevi zamijeniti ljude u većini današnjih zanimanja ili barem ozbiljno promijeniti opis mnogim poslovima. No to nije razlog za očajavanje, ni liječnicima, ni ikome drugom. Prednost koju će ljudi uvijek imati pred strojem (barem ako isključimo ideju razvoja prave umjetne inteligencije, što je već druga rasprava) je – humanizam. Dok god su ljudi ljudi, trebat će im drugi ljudi, i to je polje u kojem strojevi gube bitku.