Povrh poteškoća s pamćenjem i ostalih kognitivnih simptoma, većina oboljelih od Alzheimerove bolesti pati i od duševnih tegoba. Godinama je bilo nejasno javljaju li se one isključivo radi promjena u moždanom tkivu, ili pak predstavljaju psihološke reakcije oboljelog na novonastale kognitivne simptome. Studija sa Sveučilišta Lund u Švedskoj pružila je novi uvid u navedeno, a ista je objavljena u časopisu Biological Psychiatry.
Znanstvenici su otkrili jasnu povezanost između povišenih razina amiloida beta na početku studije i budućeg razvoja anksioznosti i apatije u oboljelih.
Kognitivni simptomi, zajedno s povišenim razinama određenih proteina, čine osnovu za dijagnozu Alzheimerove bolesti. Mnogi su istraživači, jednako kao i liječnici, tijekom proteklog desetljeća prepoznali promjene raspoloženja i ponašanja kao vrlo česte rane znakove bolesti. Unatoč tome, spomenutim simptomima nije posvećena jednaka pozornost kao onima kognitivnima.
Nedavno su znanstvenici sa Sveučilišta Lund istražili složene odnose između psiholoških simptoma, pojedinih proteina i kognitivnih simptoma u oboljelih. To je učinjeno u okviru međunarodne poznate studije BioFINDER, koju je vodio profesor Oskar Hansson.
Studija je uključivala 356 osoba starijih od 65 godina, bez prepoznatljivih kognitivnih simptoma na samom početku istraživanja. Uz analizu razine proteina amiloida beta i fosforiliranog tau proteina u cerebrospinalnom likvoru ispitanika specifičnih za Alzheimerovu bolest, na dvogodišnjoj osnovi su također procjenjivane razina anksioznosti, apatija i ukupna kognitivna funkcija sudionika. Sami sudionici praćeni su ukupno osam godina.
Analizirajući dobivene podatke, znanstvenici su otkrili jasnu povezanost između povišenih razina amiloida beta na početku studije i budućeg razvoja anksioznosti i apatije u oboljelih.
Maurits Johansson, liječnik i glavni autor ove studije, objašnjava kako Alzheimerova bolest zahvaća velike dijelove mozga, uključujući regije koje kontroliraju emocionalni život pojedinca, a studijom je objašnjeno kako se psihijatrijski simptomi, baš kao i oni kognitivni, javljaju uglavnom kao izravna posljedica temeljnih promjena u mozgu, odnosno, zbog povećane razine amiloida beta.
Istraživači su nadalje otkrili utjecaj amiloida beta na razvoj apatije pretežno izravnim putem, kao i spoznaju da se apatija razvija samo u ograničenoj mjeri kao rezultat negativnog kognitivnog otklona. Anksioznost nije bila povezana s kognitivnim promjenama.
Ovo otkriće suprotstavljeno je prvotnoj ideji kako su rane emocionalne i motivacijske promjene prisutne u Alzheimerovoj bolesti prvenstveno rezultat psihološke reakcije na postojeći pad u kognitivnoj domeni. Dobiveni rezultati sugeriraju da se apatija i tjeskoba razvijaju kao rezultat patološkog nakupljanja beta amiloida, kako je pojasnio profesor Oskar Hansson, te dodaje kako rezultati impliciraju da bi se psihijatrijski simptomi u oboljelih od Alzheimerove bolesti mogli koristiti kao alternativne mjere ishoda liječenja u ispitivanika. U konačnici, to bi moglo dovesti do učinkovitijeg dizajna studija.
Prijašnja BioFINDER studija sugerirala je da prisutnost anksioznosti ili apatije među starijom populacijom koja i dalje nije pokazivala znakove demencije ukazuje na povećani rizik od budućeg kognitivnog oštećenja. Zaključno se može reći da su potrebne daljnje studije koje bi razjasnile kako navedeni simptomi mogu pridonijeti postavljanju ispravne kliničke dijagnoze u ranim stadijima bolesti, čak i prije nego je zahvaćena kognicija.
Izvornik: Johansson M, Stomrud E, Johansson PM, i sur. Development of Apathy, Anxiety, and Depression in Cognitively Unimpaired Older Adults: Effects of Alzheimer’s Disease Pathology and Cognitive Decline. Biol Psychiatry. 2022 Jan 31:S0006-3223(22)00053-1.
Prevela: Adela Klemenčić, dr. med.
