U ispitivanju je sudjelovalo 36 zdravih osoba koje su dvije noći zaredom trebale provesti u krevetu istraživačkog laboratorija dok su im istraživači pratili fiziološke promjene tijekom spavanja polisomnografijom. Ispitanicima je također procijenjen i prehrambeni status i potrošnja energije u mirovanju te im je ispitan prehrambeni unos tijekom dana istraživanja. 

Rezultati su pokazali da uhranjenost i udio tjelesne masti, kao i razina potrošnje energije u mirovanju, nisu bili statistički značajno povezani s duljinom trajanja pojedinih faza spavanja. No, osobe s prekomjernom tjelesnom masom ipak su tijekom spavanja nešto veći udio vremena proveli u REM-fazi, tijekom koje se ubrzava rad srca i disanje te se tijelo manje odmara nego tijekom ne-REM-spavanja. 

Nadalje, primijećeno je da je viši unos proteina bio povezan s manje vremena provedenog u tzv. fazi 2 spavanja – tijekom koje su rad srca i disanje relativno normalni, a tjelesna temperatura se malo smanjuje. Također, viši unos proteina bio je povezan s dužom REM-fazom. 

Autori su stoga napomenuli kako bi u sljedećim istraživanjima trebalo ispitati može li se regulacijom unosa proteina utjecati na duljinu REM-faze te koji mehanizam „leži“ ispod eventualnog učinka. 

Izvor: APSS Annual Meeting SLEEP 2016