Suboptimalan san, uključujući neadekvatnu duljinu i kasni tajming, oštećuje metabolizam glukoze. Razumijevanje ovog međudjelovanja moglo bi informirati o preventivnim strategijama za dijabetes i povezane metaboličke bolesti.

Istraživači su istraživali povezanost dugotrajnog trajanja spavanja i vremena početka spavanja s dinamikom glikemije koristeći regresijske modele u 1156 odraslih sudionika srednje i starije dobi (prosječna dob, 63,0 godine na početku; 70,6% žene) iz prospektivne kohorte u Guangdongu, Kina.

Sudionici su nosili maskirani uređaj za kontinuirano praćenje glukoze 14 uzastopnih dana, bilježeći intersticijske razine glukoze svakih 15 minuta, kako bi se procijenila varijabilnost i kontrola glikemije.

Glikemijska varijabilnost procijenjena je pomoću mjera kao što su koeficijent varijacije (CV), srednja amplituda glikemijskih ekskurzija, srednja vrijednost dnevnih razlika i standardna devijacija (SD). Vrijeme u rasponu i srednje razine glukoze u krvi korištene su kao indeksi trenutne kontrole glikemije.

Trajanje spavanja po noći (kategorizirano kao teško - 4,7-4,1 sati; umjereno 6,0-5,5 sati; ili blago - 7,2-6,8 sati; adekvatno - 8,4-8,0 sati; i vrijeme početka (trajno rani ili kasni početak) procijenjeni su na početku (2013.-2017.) i dvije točke praćenja. (2017.-2021. i 2021.-2023.) na temelju obrazaca prošlog mjeseca.

U usporedbi s odgovarajućim trajanjem sna, ozbiljno neadekvatno trajanje sna bilo je povezano s povećanjem koeficjenta varijacije od 2,87% za varijabilnost glikemije, višom standardnom devijacijom, srednjom amplitudom glikemijskih ekskurzija i srednjom vrijednost dnevnih razlika.

Vrijeme u rasponu bilo je niže u skupini s teškim neadekvatnim trajanjem sna nego u skupini s odgovarajućim trajanjem sna.

Trajno kasno spavanje bilo je značajno povezano s većom varijabilnošću glikemije, što je dokazano povećanjem CV-a, standardne devijacije i srednje vrijednosti dnevnih razlika u prilagođenom modelu.

Kombinirano neadekvatno trajanje spavanja i kasni početak spavanja bili su povezani s povećanom varijabilnošću glikemije u usporedbi s kombiniranim odgovarajućim trajanjem sna i ranim početkom spavanja, s povećanim CV-om, SD-om, srednjom amplitudom glikemijskih ekskurzija i srednjim vrijednostima dnevnih razlika.

"Naša otkrića naglašavaju potencijalnu štetnu ulogu neusklađenosti cirkadijanog ritma na regulaciju glikemije, pružajući dokaze za uključivanje vremena spavanja u smjernice za upravljanje glukozom", napisali su autori. "Nalazi studije naglašavaju važnost osiguravanja dovoljnog trajanja sna i pridržavanja ranog ulaska u san kako bi se optimizirala kontrola glikemije i ublažile povezane zdravstvene komplikacije", dodali su.