Sigurnost istovremene antikoagulantne i homonske terapije
David Čičić, dr. med.
08.01.2016.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Blood Američkog društva za hematologiju prvo je koje pokazuje da žene liječene antikoagulacijskim lijekovima mogu uzimati kontraceptive ili hormonsku nadomjesnu terapiju bez povećanog rizika razvoja tromboembolijskih incidenata ili abnormalnog uterinog krvarenja.
Učestalost rekurentnih tromboembolijskih incidenata kod žena koje su uz antikoagulantno liječenje istovremeno uzimale i hormonsku terapiju iznosila je 3,7% godišnje, dok je kod žena koje nisu uzimale hormonsku terapiju iznosila 4,7% godišnje.
Kako bi odgovorili na pitanje sigurnosti istovremenog uzimanja hormonske terapije s antikoagulacijskim lijekovima, autori su usporedili incidenciju pojave rekurentnih tromboembolijskih incidenata i abnormalnog krvarenja iz maternice u 1888 žena koje su liječene antikoagulacijskim lijekovima (rivaroksabanom ili antagonistom vitamina K) uz istovremenu primjenu hormonske terapije ili bez nje. Od ukupnog broja žena koje su sudjelovale u istraživanju, njih 475 je uzimalo hormonsku terapiju (kombinaciju estrogena i progestina, odnosno estrogen ili progestin sam).
Prema rezultatima analize, učestalost rekurentnih tromboembolijskih incidenata kod žena koje su uz antikoagulantno liječenje istovremeno uzimale i hormonsku terapiju iznosila je 3,7% godišnje, dok je kod žena koje nisu uzimale hormonsku terapiju iznosila 4,7% godišnje. Incidencija abnormalnih krvarenja iz maternice također je bila slična u obje grupe, 22,5% uz hormonsku terapiju i 21,4% bez nje. Prema navedenim rezultatima, autori su zaključili da je istovremena primjena ovih dviju terapija sigurna.
Hormonsko liječenje kod žena ima veći broj indikacija, koristi se među ostalim u svrhu postizanja kontraceptivnog djelovanja ili postmenopauzalnog nadomjesnog liječenja. Ženama kod kojih je registriran jedan ili više tromboembolijskih incidenata često se savjetuje prekid hormonske terapije, čak kada istovremeno primaju i antikoagulantnu terapiju. Ova praksa se bazira na poznatoj vezi između hormonske terapije i rizika tromboze u odsutnosti antikoagulantne terapije.