Pacijentima koji imaju atrijsku fibrilaciju i primaju antiagregacijsku terapiju često se ugrađuju stentovi, a to dovodi do potrebe za DAPT. Kako bi saznali kako najbolje prevenirati krvarenje kod tih pacijenata, znanstvenici su proveli multicentrično istraživanje koje je obuhvaćalo 2124 nasumično izabranih pacijenata s nevalvularnom atrijskom fibrilacijom. Pacijenti su podijeljeni u tri skupine s obzirom na terapiju:

1. Niska doza rivaroksabana (15 mg/dnevno) i jedan P2Y₁₂  inhibitor tijekom 12 mjeseci
2. Vrlo niska doza rivaroksabana (2,5 mg/2 puta dnevno), niska doza acetilsalicilne kiseline i P2Y₁₂ inhibitora, tijekom vremena koje su odredili istraživači (1, 6 ili 12 mjeseci)
3. Titrirana doza varfarina, niska doza acetilsalicilne kiseline i P2Y₁₂ inhibitora tijekom vremena koje su odredili istraživači (1, 6 ili 12 mjeseci)

Klinički značajno krvarenje bilo je znatno rjeđe u prvoj (16,8%) i drugoj skupini (18,0%) nego u trećoj skupini koja je primala varfarin i DAPT (26,7%). Incidencija cjelokupnog ishoda istraživanja – kardiovaskularne smrdi, infarkta miokarda ili moždanog udara u jednoj godini bila je slična u sve tri grupe: 6,5%, 5,6% i 6,0%, redom.

Iako se rivaroksaban (u niskim i vrlo niskim dozama), u kombinaciji s antiagregacijskom terapijom pokazao sigurnijim i jednako učinkovitim kao kombinacija varfarina i DAPT-a nakon ugradnje stenta, kratkotrajnost istraživanja i malo uključenih pacijenata ograničavaju čvrstoću dokaza. Suprotno tome, ključna istraživanja antikoagulansa pratila su oko 20.000 pacijenata tijekom nekoliko godina. Ipak, ovo istraživanje više uzima u obzir trombozu stenta koja je često događa unutar jedne godine od ugradnje, nego same tromboembolijske događaje. U istraživanju se nije koristila standardna doza rivaroksabana od 20 mg koja je dokazano ekvivalentna varfarinu u prevenciji tromboembolijskih događaja što kliničaru može uliti nesigurnost u određivanju doze u slučaju pacijenta s novim stentom i atrijskom fibrilacijom.