Što je komunikacija?

Komunikacija je proces razmjene informacija putem dogovorenog sistema znakova a može biti verbalna i neverbalna. Verbalna komunikacija je razmjena poruka govorom, odnosno riječima. Izgovorene riječi mogu izazvati različite emocije, kako pozitivne tako i negativne. Verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a neverbalnim prenosimo stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo ili odnos prema osobi s kojom komuniciramo. Neverbalna komunikacija uključuje od statičnih znakova udaljenost tijela, međusobni položaj, stav tijela i tjelesni kontakt, a dinamični su znakovi izrazi lica, kretnje (geste), kontakt očima i dr...

Komunikacija u medicini

Suosjećanje i empatija prema bolesnicima osnovni su zahtjev i obaveza svakog liječnika, pri čemu procjenjujemo individualne potrebe, pružamo sve potrebne informacije i dajemo osobama mogućnost izbora u liječenju i skrbi.

Komunikacija u medicini smatra se fundamentalnom vještinom liječnika na putu do uspješne dijagnoze i liječenja te uspostave odnosa s bolesnikom. Dokazano je brojnim istraživanjima da su komunikacijske vještine povezane s ishodom liječenja, uključujući bolesnikovo zadovoljstvo liječenjem, suradljivost te manju incidenciju pritužbi zbog liječničkih grešaka. U svijetu se komunikacijske vještine u medicini uče tijekom cijelog studija i kasnijeg trajnog usavršavanja, i to najčešće kroz učenje u malim grupama i igranjem uloga („fishbowl" kao tehnika ili multiplo paralelno igranje uloga, role play), intervjuima sa stvarnim pacijentom ili intervjuima sa simuliranim pacijentima (glumcima ili laicima).
Komunikacija je sastavni dio svakog odnosa s bolesnikom i njegovom obitelji, a predstavlja i ključ uspjeha medicinskog tima. Smatra se da će u četrdesetgodišnjem radnom vijeku, karijeri, liječnik prosječno imati između 160 i 200 tisuća konzultacija, što komunikaciju stavlja na prvo mjesto vještina kojima se liječnik koristi u svakodnevnom radu. Suosjećanje i empatija prema bolesnicima osnovni su zahtjev i obaveza svakog liječnika, pri čemu procjenjujemo individualne potrebe, pružamo sve potrebne informacije i dajemo osobama mogućnost izbora u liječenju i skrbi.

Personalizirana medicina

Komunikacijski uspješni liječnici i medicinske sestre stvaraju smislene i dobre odnose s različitim strukturama ličnosti bolesnika i u različitim situacijama, uz odnos temeljen na razumijevanju, osjetljivosti i fleksibilnosti.

Jedna od najčešćih riječi koja se danas spominje u modernoj medicini je personalizirana medicina u kojoj je uz ostalo izrazito važno individualnim pristupom prilagoditi komunikaciju svakom pojedinom bolesniku i njegovoj obitelji. Samo dobra komunikacija je put prema dobrom terapijskom savezu i odnosu. Komunikacijski uspješni liječnici i medicinske sestre stvaraju smislene i dobre odnose s različitim strukturama ličnosti bolesnika i u različitim situacijama, uz odnos temeljen na razumijevanju, osjetljivosti i fleksibilnosti.
Ne-uključivanje ili pretjerano uključivanje bolesnika u donošenje odluka može dovesti do nezadovoljstva i nesuradnje te utjecati na ishod liječenja. Cilj je prepoznati želje bolesnika. Ako liječnik koristi paternalistički pristup u kojem bolesnik ne sudjeluje aktivno u donošenju odluka, to često povećava i anksioznost i depresiju bolesnika.

Edukacija iz komunikacijskih vještina

Komunikacija zahtijeva znanje, kompetenciju i tehničke vještine udružene s entuzijazmom i odgovornošću, ali uz stalnu svijest da i mi kao zdravstveni djelatnici nosimo svoju anksioznost, strahove, depresiju, bespomoćnost i niz drugih ograničenja. Ne zaboravimo da nisu samo bolesnici i članovi njihovih obitelji oni koji će patiti na razne načine ako je komunikacija loša. Često će liječnici koji se sami osjećaju nedovoljno kompetentnima u komunikaciji pokazivati simptome burn-outa i osjećati manje zadovoljstvo poslom koji rade. Zahtjevnost i specifičnost svakodnevnog posla liječnika čini nužnom potrebu edukacije iz komunikacijskih vještina.
I dok brojna istraživanja i klinička praksa u svijetu ukazuju na potrebu aktivnog učenja komunikacijskih vještina svih članova tima koji rade s bolesnicima s neizlječivim bolestima i njihovo stalno usavršavanje u tom području koje utječe na sam ishod liječenja bolesnika i stanje u Hrvatskoj je još uvijek nezadovoljavajuće. Ne postoji razrađena dodiplomska i poslijediplomska edukacija zdravstvenih profesionalaca o komunikacijskim vještinama u palijativnoj medicini, iako postoje naznake skorog uvođenja ovih programa.