Nakon što je pedesetih godina dvadesetog stoljeća prvi puta otkriven dvostruko veći porast učestalosti srčanog infarkta među vozačima londonskih autobusa za razliku od konduktera u tim autobusima, broj dokaza o štetnosti sjedilačkog načina života u zadnjih nekoliko godina naglo je porastao, iako učinak vježbanja u sjedilačkom načinu života još nije do kraja razjašnjen.

Rezultati meta-analize kojom je obuhvaćeno 47 prethodno objavljenih članaka, pokazuju da je povezanost ukupnog motraliteta i sjedilačkog načina života najveća kod ljudi koji najmanje vježbaju.

Autori meta-analize (Aviroop Biswas i njegov tim - znanstvenici sa Sveučilišta u Torontu, Kanada), analizirali su 14 studija srčanožilnih bolesti i šećerne bolesti, 14 onkoloških studija i 13 studija sa ukupnim mortalitetom. Kod većine studija radilo se o prospektivnim kohortnim istraživanjima, a u svima osim u jednoj studiji, ispitanici su sami pratili vrijeme provedeno sjedeći i to bilježili.

Meta-analiza je pokazala povezanost sjedilačkog načina života i ukupnog mortaliteta uz omjer hazarda (omjer ugroženosti - HR) od 1,240 (95% raspon pouzdanosti [CI], 1,090 – 1,410). Nadalje, sjedilački način života bio je povezan s porastom mortaliteta srčanožilnih bolesti (HR, 1,179; 95%CI, 1,106 – 1,257), porastom incidencije srčanožilnih bolesti (HR, 1,143; 95% CI, 1,002 – 1,729), porastom mortaliteta karcinoma (HR, 1,173; 95% CI, 1,108 - 1.242), porastom incidencije karcinoma (HR, 1,130; 95% CI, 1,053 – 1,213), kao i porasta incidencije šećerne bolesti tipa 2 (HR, 1,910; 95% CI, 1,642 – 2,222).

Povećani rizik ukupnog mortaliteta bio je najizraženiji kod osoba s nižom razinom fizičke aktivnosti. Relativni rizik sjedilačkog načina života za ukupni mortalitet bio je 30% niži kod ispitanika koji su imali visoku razinu fizičke aktivnosti nego kod ispitanika s niskom razinom fizičke aktivnosti. Omjer hazarda kod ispitanika koji su često vježbali bio je 1,16 (95% CI, 0,84 – 1,59) u usporedbi s HR od 1,46 (95% CI, 1,22 – 1,75) za one koji nisu vježbali.

Nakon što je pedesetih godina dvadesetog stoljeća prvi puta otkriven dvostruko veći porast učestalosti srčanog infarkta među vozačima londonskih autobusa za razliku od konduktera u tim autobusima, broj dokaza o štetnosti sjedilačkog načina života u zadnjih nekoliko godina naglo je porastao, iako učinak vježbanja u sjedilačkom načinu života još nije do kraja razjašnjen. 

Fizička neaktivnost pridonosi dvostruko većem broju smrtnih ishoda nego debljina

Kod žena koje su hodale 7 sati tjedno ili trčale (jogging) 5 sati tjedno nije zabilježeno povećanje rizika od sjedilačkog načina života. Izračunat je omjer hazarda za srčanožilne događaje i iznosio je 1,02 po satu provedenom sjedeći svaki dan (95% CI, 1,01 – 1,03).

U siječnju 2015. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition objavljeni su rezultati velike europske studije koji su pokazali da fizička neaktivnost doprinosi dvostruko većem broju smrtnih ishoda nego debljina. Ta je studija na 300.000 žena i muškaraca pokazala da su ispitanici imali korist već od 20 minuta vježbanja dnevno, odnosno nešto manje od 2 sata tjedno.

Nasuprot tome, studija objavljena u časopisu Journal of the American College of Cardiology,  koja je uključila 71.000 žena u dobi od 50 do 79 godina, pokazala je da vježbanje niske ili umjerene razine nije uspjelo poboljšati učinak svakodnevnog dugotrajnog sjedenja. Umjerena razina vježbanja bila je definirana kao vježbanje u trajanju od 2 do 2,5 sata tjedno. S druge strane, kod žena koje su hodale 7 sati tjedno ili trčale (jogging) 5 sati tjedno nije zabilježeno povećanje rizika od sjedilačkog načina života. Izračunat je omjer hazarda za srčanožilne događaje i iznosio je 1,02 po satu provedenom sjedeći svaki dan (95% CI, 1,01 – 1,03).

Potrebna su daljnja istraživanja sjedilačkog načina života kao čimbenika rizika kroničnih bolesti i smrti

Većina zaključaka znanstvenih studija ograničena je nedostatkom ujednačenih metoda i oslanjanjem na osobno izvještavanje ispitanika. Iz tih razloga rezultati istraživanja još uvijek ne dozvoljavaju precizno određivanje dužine trajanja sjedilačkog načina života koje ispitanika dovodi do rizika za nastanak kronične bolesti.

Autori uvodnika koji je pratio objavu meta-analize u časopisu Annals of Internal Medicine zaključili su da dosadašnja istraživanja sjedilačkog načina života još nisu dovela do konkretnih smjernica o tome kako najbolje promijeniti sjedilačke navike. Australski istraživači (Brigid M. Lynch, Cancer Epidemiology Centre, Cancer Council Victoria, Melbourne, Australia, i Neville Owen, Behavioral & Generational Change Program, Baker IDI Heart and Diabetes Institute, Melbourne) napisali su u svom komentaru da je naše razumijevanje sjedilačkog načina života kao čimbenika rizika kroničnih bolesti i smrti, unatoč značajnoj znanstvenoj aktivnosti u tom području, još uvijek rudimentarno. Prema autorima uvodnika većina zaključaka znanstvenih studija ograničena je nedostatkom ujednačenih metoda i oslanjanjem na osobno izvještavanje ispitanika. Iz tih razloga rezultati istraživanja još uvijek ne dozvoljavaju precizno određivanje dužine trajanja sjedilačkog načina života koje ispitanika dovodi do rizika za nastanak kronične bolesti.

Također je navedeno da je povezanost sjedenja i kronične bolesti „značajna ali slaba“, a rizik sjedilačkog načina života nije ujednačen u populacijskim podgrupama. U svom uvodniku autori se pitaju postoje li određene podgrupe populacije, karakterizirane demografskim atributima, prirodom posla, načinima svakodnevnog putovanja na posao, pokazateljima socijalnih nejednakosti ili genetičkim profilom, koje su zbog sjedilačkog načina života najugroženije?

Autori uvodnika zaključili su „da bi razumijevanje mehanizama kojima sjedilački način života povećava rizik bolesti i precizne dužine trajanja sjedenja koja generira rizik, pomoglo da učinkovitije karakteriziramo grupe u populaciji s najvećim rizikom. Potencijal za inovativne pristupe je značajan, ali takvi pristupi trebaju biti bazirani na jakim dokazima. U tom je kontekstu sinteza dokaza koju su prikazali Biswas i njegovi kolege osobito dobrodošla“.