U suvremenom društvu čovjek ne živi kao izolirani pojedinac i upućenost jednih na druge, bez obzira na međusobne razlike, od opće je koristi za napredak, kako pojedinca tako i društva, te u funkciji smanjenja antagonizma među ljudima. 

Upravo i tema ovogodišnjeg dana u prvi plan stavlja naše jedinstvo u različitosti. Suradnja i komunikacija s drugim i različitim ljudima, pod pretpostavkom međusobnog razumijevanja i upoznavanja, u cilju su zaštite prava i očuvanja dostojanstva pojedinca, eliminaciji nasilja, terora i suzbijanja neprijateljstava te diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rješavanja problema ljudi i osiguranja života dostojnog čovjeka.

Opća skupština Ujedinjenih naroda je 22. prosinca 2005. godine, u rezoluciji 60/209, navela solidarnost kao jedan od temeljnih i univerzalnih vrijednosti na kojima bi se trebali graditi odnosi između naroda u 21. stoljeću. Stoga je odlučila proglasiti 20. prosinca Međunarodnim danom ljudske solidarnosti. Međunarodni dan ljudske solidarnosti je podsjetnik na važnosti solidarnosti za uspješno ostvarivanje međunarodnih ugovora o socijalnom razvoju, uključujući i programe djelovanja međunarodnih konferencija i multilateralnih sporazuma. Ljudi žive sve duže, ali ne i sretniije – rade da bi živjeli, a na kraju rade, a zabora e živjeti. Svatko od nas jedinstven je, ali i jedini. U svakom čovjeku ima jedna duboka samoća... ali samoća će postati podnošljivom ako smo u dodiru s drugima. Bez te duhovne povezanosti ostajemo posve sami i u svojoj obitelji, usred ljudi, u prepunim trgovinama i prenatrpanim ulicama.