Moja pedijatrijska ambulanta je u sklopu Doma zdravlja Sisak, smještena u Hrvatskoj Kostajnici, gradiću udaljenom 40-ak kilometara od Siska. U mome timu su djeca, osim s područja H. Kostajnice, i iz Dvora, H. Dubice i Sunje, koji su udaljeni od nas i više od 30 kilometara, budući je to jedina pedijatrijska ambulanta na velikom području naše županije. Specifičnost ovog područja je i to što unazad desetak godina ovdje nije postojao stalni pedijatrijski tim; djeca su od rođenja bila u skrbi opće medicine, a sistematske preglede i cijepljenja vršio bi pedijatar koji je dolazio jedanput tjedno. Nadalje, u sklopu ispostave H. Kostajnica raspolažemo samo laboratorijem koji radi do 15 sati, uzorci za mikrobiološke pretrage uzimaju se samo ponedjeljkom; a sva ostala dijagnostika nalazi se u Sisku. Socijalna situacija je iznimno loša - veliki dio roditelja je nezaposlen i živi od socijalne pomoći.

Iskrena i otvorena komunikacija

Kad je ambulanta počela s radom prije dvije godine, morali smo krenuti doslovno od nule. Skupljati pacijente i, prvenstveno, steći njihovo povjerenje. Uz veliki angažman  medicinske sestre, pokušale smo ambulantu i čekaonicu što više prilagoditi našim malim pacijentima - veselim posterima, dječjim crtežima i igračkama. Na početku, kako je broj pacijenata bio malen, imale smo dosta vremena za dugačke razgovore s roditeljima, savjetovanja i rješavanje problema koji ih muče. Navikle smo ih da smo uvijek dostupne za sva njihova pitanja i da se ne ustručavaju nazvati i pitati za savjet (u vezi dojenja, dohrane, "grčića", prehlade...). Primijetila sam da to roditelji doista cijene i da im to puno znači. Zbog toga takvu praksu nastojimo održavati i sada iako nam se broj pacijenata utrostručio. Ono što želim postići sa svim roditeljima je iskren odnos; želim da znaju da sa mnom mogu biti iskreni jer ja nisam tamo da na njih vičem i da im pametujem. Smatram da je većina to shvatila jer uvijek kažu što su napravili iako za neke stvari i sami znaju da su pogrešne. Tada se trudim objasniti im zašto nešto nije dobro i zašto bi nešto trebali izbjegavati. Nažalost, neki i dalje misle da oni znaju bolje i napraviti će po svome, ali moje je da ih savjetujem i ukažem na ispravno. 

Djeca kao pacijenti

U ove dvije godine koliko radim u primarnoj pedijatrijskoj ambulanti shvatila sam da su djeca doista najbolji pacijenti, oni su iskreni i, koliko god mali bili, znaju cijeniti trud koji netko uloži u njih. Ako im posvetiš dovoljno vremena, razgovaraš s njima, spustiš se na pod i igraš s njima, zauzvrat ćeš dobiti najiskreniji osmijeh, pa čak i poljubac. Pridobiti dječje srce je ono što mene čini sretnom i znak mi je da svoj posao obavljam dobro. Kad ti uz to i roditelj kaže „nitko mu/joj nije tako pristupio; nikada još nismo imali takav pregled ili moje dijete prvi put ulazi u ambulantu bez plača“ znaš da si na pravom putu.

I na kraju, što je, ustvari, partner i partnerstvo? Partner je sudionik u nečemu; u mom slučaju partner je moj mali pacijent jer ako s njim ne ostvarim pravu suradnju, odnosno partnerstvo, niti moj posao neće biti odrađen kvalitetno. Jedino neprestanom komunikacijom, dijeljenjem iskustava i zajedničkim rješavanjem problema može se steći povjerenje pacijenata i njihovih roditelja čemu, na kraju, svi i teže.

Ono što je najvažnije reći je da je cilj i roditelja i liječnika pomoći jednom malom biću da izraste u zdravog, sretnog i cjelovitog odraslog čovjeka.