Žene koje su rodile vaginalno imale su višu prevalenciju svih oblika urinarne inkontinencije u svim vremenskim točkama. Stresna urinarna inkontinencija je bila najčešći oblik inkontinencije. Godinu dana nakon vaginalnog poroda 40,2% žena imalo je urinarnu inkontinenciju, dok je nakon poroda carskim rezom inkontinenciju imalo 25,4% žena. Ipak, postotak žena s umjerenom i teškom inkontinencijom godinu dana nakon poroda bio je sličan u obje skupine, a iznosio je oko 8%.

Da bi bolje razumjeli odnos vaginalnog poroda i poroda carskim rezom te rizika od urinarne inkontinencije, autori istraživanja su analizirali 330 žena, od čega je njih 189 porodilo vaginalnim putem, a 141 carskim rezom.

Liječnici moraju biti svjesni opterećenja zdjelične dijafragme koje donosi vaginalni porod. Studijama se nije uspjelo pojedinačno izdvojiti žene s većim rizikom za inkontinenciju, koje bi imale korist od specifičnog savjetovanja. Kliničari bi stoga trebali poznavati ove činjenice i savjetovati vježbe za muskulaturu dna zdjelice kao mjeru prevencije, ali i liječenja urinarne inkontinencije.