Nicole C. Deziel s Yale School of Public Health u New Havenu u Connecticutu i suradnici procijenili su povezanost između rizika od razvoja raka štitnjače u pedijatrijskoj populaciji i perinatalne izloženosti finim česticama PM2.5 i umjetnom osvjetljenju noću u studiji slučaja-kontrole. Analiza je uključila 736 slučajeva (dijagnosticiranih u dobi od 0 do 19 godina i rođenih od 1982. do 2011.) i 36 800 kontrolnih ispitanika koji su odgovarali godini rođenja. 

Istraživači su pronašli statistički značajnu povezanost između izloženosti česticama PM2.5 i ukupnog rizika od nastanka papilarnog raka štitnjače (omjer izgleda [OR] po povećanju PM2.5 za 10 µg/m3, 1,07) i među djecom Hispanjolca (OR, 1,13). Sličan trend uočen je za dobnu skupinu od 15 do 19 godina (OR, 1,08). Za izloženost vanjskom umjetnom svjetlu noću postojali su statistički značajno povećani izgledi za papilarni karcinom štitnjače u tertilima veće izloženosti u odnosu na referentni tertil u ukupnoj populaciji (tertil 2: OR, 1,25; tertil 3: OR, 1,23), i kada se modelira kao kontinuirana varijabla (OR, 1,07 po 1 milikandela/m2). Postojale su značajne povezanosti u dobnoj skupini od 15 do 19 godina, ali ne i u dobnoj skupini od 0 do 14 godina. Nema značajnih razlika prema rasi/etničkoj pripadnosti.

S obzirom na to da vanjsko umjetno svjetlo noću također može predstavljati druge zagađivače zraka ili šire obrasce urbanizacije, potrebna su daljnja istraživanja i poboljšanja metrike izloženosti kako bi se razdvojili ovi čimbenici.