Istraživači su proveli retrospektivnu unakrsnu studiju kako bi ispitali povezanost između izloženosti PM10 u zraku i rizika od arteritisa divovskih stanica i njegovih ishemijskih komplikacija.

Uključili su 232 pacijenta s arteritisom divovskih stanica (srednja dob pri dijagnozi, 73 godine; 69% žene) iz tri bolnice u sjevernoj Italiji između lipnja 2013. i prosinca 2021.

Satne i dnevne prosječne koncentracije PM10 prikupljene su iz talijanske mreže za praćenje; izloženost pacijenata PM10 izračunata je korištenjem prostorno-vremenskog statističkog modela, uključujući meteorološke varijable, nadmorsku visinu i blizinu glavnih cesta.

Prosječno vrijeme praćenja ove kohorte bilo je 38 mjeseci.

Svakih 10 μg/m3 povećanja izloženosti PM10 u prethodnih 60 dana povećalo je inkrementalni rizik (IR) za arteritis divovskih stanica za 27,1% (95% CI, 5,8-52,6).

Ta je povezanost bila izraženija (IR, 38,8%; 95% CI, 9,2-76,3) u podskupini bolesnika u dobi iznad 70 godina.

Pozitivna povezanost između slučajnog arteritisa divovskih stanica i koncentracija PM10 uočena je samo kada su pacijenti bili izloženi visokim koncentracijama PM10 (26,9 ± 13,8 μg/m3), ali ne i niskim koncentracijama (11,9 ± 7,9 μg/m3).

Ova studija nije pokazala značajnu povezanost između izloženosti PM10 i ishemijskih komplikacija.

„Čini se da je izloženost PM10 u 60 dana koji prethode pojavi simptoma (gigantocelularnog arteritisa) povezana s povećanim rizikom od razvoja bolesti, osobito kod starijih osoba s produljenom izloženošću visokim razinama onečišćenja zraka", napisali su autori.