Poznato je da je u osoba s Parkinsonovom bolesti već 30 godina prije postavljanja dijagnoze, u adolescenciji, primijećena smanjena mišićna snaga. Cilj istraživanja provedenog u Švedskoj bio je istražiti može li se smanjena mišićna snaga protumačiti i povećanim rizikom od padova i fraktura kuka godinama prije dijagnoze bolesti. U istraživanje je bilo je uključeno 24.412 osoba starijih od 50 godina kojima je postavljena dijagnoza Parkinsonove bolesti u razdoblju od 1988. do 2012. godine. Svakoj osobi pridruženo je barem 10 zdravih ispitanika istog spola i starosti, koji su činili kontrolnu skupinu. Za obje skupine izvršena je procjena učestalosti padom uzrokovanih ozljeda zbog kojih je osoba konzultirala liječnika ili je bila hospitalizirana.

Prema rezultatima istraživanja, 18% osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti je u periodu od 20 godina prije postavljanja dijagnoze doživjelo barem jedan pad koji je doveo do ozljede, u usporedbi s 11,5% osoba iz kontrolne skupine.  

Nakon prilagodbe ostalih faktora rizika, Parkinsonova bolest je povezana s 19% većim rizikom od pada s ozljedom u razdoblju 7-10 godina prije postavljanja dijagnoze, u odnosu na kontrolnu skupinu. Za promatrani period 15-26 godina prije postavljanja dijagnoze, rizik od frakture kuka je bio 36% veći u odnosu na kontrolnu skupinu.

Autori ističu da povećana učestalost padova i fraktura kuka u osoba kojima je kasnije u životu dijagnosticirana Parkinsonova bolest upućuje na prisutnost klinički značajnog neurodegenerativnog ostećenja puno godina prije postavljanja dijagnoze.