U većini slučajeva, izlaganje hepatitis C virusu (HCV) dovodi do kronične infekcije uzrokujući progresivnu bolest jetre, uključujući hepatičnu fibrozu, cirozu i hepatocelularni karcinom. U razvijenim zemljama HCV se prenosi injekcijskim špricama korištenim za primjenu nedopuštenih opojnih sredstava. Na Tajvanu, gdje je istraživanje provedeno, transfuzija krvi je, prema autorima, najvažniji rizični faktor za HCV infekciju.

Za istraživanje su korišteni podatci iz baze nacionalnog zdravstvenog osiguravatelja, a uključeno je 49.967 pacijenata s virusnim hepatitisom: 35.619 (71,3%) s infekcijom hepatitis B virusom (HBV), 10.286 (20,6%) s HCV infekcijom i 4062 (8,1%) s obje infekcije. Srednja dob pacijenata bila je 46 godina, a 43,5% pacijenata bile su žene. Pacijenti su praćeni tijekom 12 godina.

Pokazalo se da je kod pacijenata s HCV infekcijom 3,5 puta veći rizik za razvoj Parkinsonove bolesti (PB) u usporedbi s kontrolnom grupom zdravih pacijenata (HR 2,5; 95%-tni iterval pouzdanosti: 2,07-3,02). Nakon stratifikacije pacijenata prema dobi, spolu i komorbiditetima (hiperlipidemija, hipertenzija, ishemijska bolest srca, epilepsija, dijabetes, ciroza, infarkt miokarda i ozljede glave), povezanost HCV i PB ostala je statistički značajna, dok se za infekciju HBVom i koinfekciju oba virusa nije pokazana statistički značajna povezanost s PB.

Teorija koja je predložena kako bi se objasnili rezultati jest da HCV ulazi u središnji živčani sustav narušavanjem krvno-moždane barijere, izmjenom dopaminergične neuronalne transmisije u središnjem dijelu mozga i izazivanjem neuro-upale što dovodi do neuronalnog oštećenja. Povezanost HCV infekcije i PB dodatno je potkrijepljena podatcima da infekcija dovodi do oslobađanja inflamatornih citokina kao što su sICAM-1 i RANTES put signalizacije koji bi mogli igrati ulogu u patogenezi PB.

Iako su rezultati ove studije značajni, treba imati na umu da je PB multifaktorijalna bolest te da sama HCV infekcija neće kod svih oboljelih dovesti do razvoja PB.