Fetalni razvoj je složeni proces, a u različitim fazama može biti pod utjecajem vanjskih faktora kao što su teratogene tvari, alkohol, pušenje, majčin stres i način prehrane. Kod žena kojima je tijekom trudnoće dijagnosticiran karcinom, majčina bolest, dijagnostički testovi, liječenje i povećana razina stresa mogu negativno utjecati na razvoj fetusa. Liječenje karcinoma dovodi do izlaganja fetusa potencijalno toksičnim tvarima koje utječu na diobu stanica. Kemoterapeutici mogu prolaziti placentu u različitim količinama. Podaci o utjecaju majčinog liječenja karcinoma na fetus dobiveni su uglavnom iz retrospektivnih kohortnih studija i informacije o sigurnosti terapija vrlo su ograničene što često dovodi do odgađanja početka liječenja majke i preuranjenog induciranog poroda.

Novo, multicentrično istraživanje kombiniralo je retrospektivne i prospektivne podatke o djeci koja su u prenatalnoj fazi bila izložena kemoterapiji. Istraženo je zdravstveno stanje, rast, kognitivni razvoj te srčana struktura i funkcija kod prethodno izložene djece koja su bila u dobi od 12 do 42 mjeseca starosti i uspoređeni su rezultati s kontrolnom grupom djece čije su majke u trudnoći bile zdrave, a porod je prošao bez ikakvih komplikacija.

Djeca koja su prenatalno bila izložena karcinomu i s njim vezanom stresu, dijagnostičkim testovima i liječenju imala su normalan razvoj tijekom testiranja u dobi od 18, 36 mjeseci ili oboje. Kemoterapija nije imala jasnih nuspojava na postporođajni rast ili kognitivnu i srčanu funkciju. Podaci ovog istraživanja ukazuju da dijagnoza karcinoma u trudnoći nije nužno indikacija za prekid trudnoće. Iako je uvijek potrebna pažnja, moguće je da liječenje majčinog karcinoma u 2. trimestru ili kasnije nije štetno za fetus. Oboljele trudnice treba upozoriti na veću vjerojatnost preuranjenog poroda u odnosu na opću populaciju, no u usporedbi s ostalim prerano rođenim bebama, vjerojatnost da će njihove bebe razviti veće komplikacije nije povećana.

Ograničenje studije je nemogućnost da se dobiveni rezultati ekstrapoliraju na sve kemoterapeutike. Također, period praćenja je bio prekratak da bi se dokumentirala dugoročna kardiotoksičnost i neurokognitivni problemi koji bi se mogli očitovati tek kasnije u životu.