Dosadašnje spoznaje 
Konvencionalni kemoterapijski lijekovi djeluju na stanice koje se dijele tako što oštećuju staničnu DNA. Budući se stanice karcinoma brzo dijele, ti lijekovi pogađaju stanice karcinoma više nego normalne stanice. Mogućnost popravka DNA ključna je za preživljavanje stanica i zdrave stanice imaju više od jednog načina za popravak DNA. Međutim, stanice karcinoma često imaju defekte u mehanizmima popravka DNA zbog kojih su sklonije oštećenju DNA. PARP inhibitori su nova vrsta lijekova koji djeluju tako da sprječavaju stanice karcinoma u popravku DNA nakon što ih se ošteti kemoterapijom.

Istraživačko pitanje 
Da li PARP inhibitori poboljšavaju preživljenje u žena s epitelnim karcinomom jajnika i kakve štetne učinke imaju?

Ključni rezultati 
Pretražena je literatura objavljena od 1990. do svibnja 2014. i pronađena su 4 randomizirana kontrolirana pokusa u kojima su uspoređeni PARP inhibitori s drugim terapijama ili placebom. Također su pronađene 4 studije koje su još uvijek u tijeku. Četiri dovršene studije uključile su 599 žena kod kojih se ponovno javio epitelni karcinom jajnika; u tri su uključene žene čija je bolest odgovarala na terapiju platinom (povratak bolesti više od 12 mjeseci nakon zadnjeg liječenja kemoterapijom), a jedna je uključila žene koje su bile otporne na terapiju platinom (povratak bolesti manje od 6 mjeseci nakon liječenja) ili su imale bolest djelomično osjetljivu na platinu (ponovno javljanje bolesti 6-12 mjeseci od zadnje kemoterapije). Sve 4 studije sadržavale su podatke koji su se mogli kombinirati u zajedničkim analizama. Tri studije istražile su PARP inhibitor koji se zove olaparib, a jedna je studija sa samo 75 pacijentica istražila lijek veliparib. U prosjeku, kad se doda konvencionalnom liječenju, olaparib je usporio napredovanje bolesti u žena čija je bolest bila osjetljiva na platinu u usporedbi s placebom ili nikakvim dodanim liječenjem, ali lijek nije imao učinka na trajanje ukupnog preživljenja pacijentica. Štetni učinci bilo kojeg stupnja bili su česti i u PARP skupini i u kontrolnoj skupini. Međutim, ozbiljni štetni učinci bili su češći u skupini koja je primala olaparib nego u kontrolnoj skupini kad je davan kao terapija održavanja nakon kemoterapije. Najčešće nuspojave bile su anemija i umor. Veliparib je imao manje teških nuspojava, ali je broj ispitanica u istraživanju tog lijeka bio premalen za ikakve bitne zaključke.

Kvaliteta dokaza 
Dokazi su bili umjerene kvalitete i procjene učinka bi se mogle promijeniti kad postanu dostupni rezultati novih istraživanja.