Razine gubitka sluha

a)      Blagi gubitak sluha (26-40 dB): dijete kod kojeg je prisutna ova razina gubitka sluha ima problema u razumijevanju tihog govora, govora s udaljenosti ili govora koji se odvija uz puno drugih zvukova iz okoline.

b)      Umjereni gubitak sluha (41-60 dB): dijete teže razumijeva govor normalne glasnoće, čak i na maloj udaljenosti od govornika.

c)       Jaki gubitak sluha (61-80 dB): dijete čuje samo vrlo glasan govor ili zvukove kao što su lupanje vratima ili sirene vatrogasnih vozila. Većinu govora normalne glasnoće neće razumjeti.

d)      Apsolutni gubitak sluha (preko 81 dB): dijete ne čuje, moguće je da percipira glasne zvukove kao vibracije.

Uzroci gubitka sluha kod djece

1. Genetski čimbenici: uzrok u 40% slučajeva gubitka sluha u djetinjstvu. Istraživanja su pokazala da je nagluhost/gluhoća puno češće zastupljena kod djece čiji su roditelji rodbinski povezani.
2. Uvjeti u kojima se odvijao porod: preuranjeni porod, mala porođajna težina, asfiksija.
3. Infekcije: ukoliko je majka tijekom trudnoće oboljela od rubeole ili citomegalovirusne infekcije ili ako dijete poslije rođenja oboli od meningitisa, zaušnjaka, ospica ili akutne pale srednjeg uha, može doći do oštećenja sluha kod djeteta.
4. Bolesti uha: pretjerano stvaranje cerumena ili sekretorna upala srednjeg uha.
5. Buka: u dječjoj je dobi vrlo čest izvor buke preglasno slušanje zvučnih uređaja kao što su mobilni telefoni i uređaji za slušanje glazbe.
6. Lijekovi: neki lijekovi mogu biti ototoksični, npr. antitumorski lijekovi kao što su cisplatin i ciklofosfamid, diuretici poput furosemida, antibiotici kao što su gentamicin i neomicin, a u velikim dozama i acetilsalicilna kiselina.

Mjere prevencije i zbrinjavanja

S ciljem prevencije i zbrinjavanja gluhoće kod djece, SZO je predložila nekoliko mjera:

• Ojačavanje imunizacijskih programa kako bi se spriječile brojne infekcije koje vode gubitku sluha;
• Unaprjeđenje brige za trudnice i novorođenčad kroz poboljšanje prehrane, podizanje svijesti o higijeni i sigurnom porodu te brzo zbrinjavanje infekcija kod novorođenčadi;
• Rutinske kontrole sluha kod novorođenčadi i djece te savjetovanje i edukacija roditelja o mogućem problemu, a osobito ako je gubitak sluha već primijećen;
• Prikladna terapija djece kod koje je došlo do gubitka sluha i edukacija o načinima komunikacije s okolinom;
• Dodatna edukacija zdravstvenih djelatnika i osoblja koje se bavi djecom kao što su učitelji i odgajatelji o problemu gubitka sluha i važnosti ranog primjećivanja problema te rane intervencije;
• Nužna je dostupnost slušnih aparatića za djecu koja su gluha te dostupnost programa za učenje komuniciranja drugim putevima;
• Regulacija i praćenje uporabe ototoksičnih lijekova kako bi se minimalizirao rizik koji donosi njihovo korištenje;
• Podizanje svijesti o problemu dječje gluhoće te gluhoće općenito, upozoravanje na buku i glasno slušanje elektronskih nosača zvuka kao potencijalne uzroke i borba protiv stigmatizacije gluhih osoba.

Kako bi se navedene mjere mogle provoditi, nužna je suradnja vlade, zdravstvenih ustanova, društvenih organizacija, obrazovnih institucija i dr. Oko 32 milijuna djece na svijetu pati od neke razine gubitka sluha, bila to blaga razina ili apsolutni gubitak, a budući da se procjenjuje da je u 60% slučajeva bilo moguće spriječiti da do gubitka sluha dođe, gubitak sluha predstavlja važan javnozdravstveni problem na kojem treba poraditi kako na globalnoj, tako i na nacionalnim razinama.