x
x

Liječenje bolesti štitnjače za vrijeme i nakon trudnoće

  Jacinta Vuković, dr. med.
  Marijana Oremuš, dr.med.

  06.10.2012.

Američko Endokrinološko društvo revidiralo je smjernice za liječenje bolesti štitnjače kod trudnica i dojilja iz 2007. godine.

Liječenje bolesti štitnjače za vrijeme i nakon trudnoće

Obnovljene smjernice naglašavaju sljedeće:

- Ne preporuča se provoditi  probir na bolesti štitnjače u zdravih žena prije trudnoće.

- Odbor se nije usaglasio da li kod svih trudnica ili samo kod kojih postoji rizik za razvoj bolesti štitnjače treba određivati vrijednosti TSH (thyroid-stimulating hormone)

- Prenatalni vitamini koji se uzimaju jednom dnevno prije začeća i tijekom trudnoće trebaju sadržavati 150-200 µg joda u obliku kalijevog jodida (napomena: ne sadrže svi prenatalni vitamini potrebnu količinu kalijevog jodida).

- Žene koje doje trebaju uzimati 250 µg joda dnevno da bi se osigurala potrebna količina od 100 µg dnevno u majčinom u mlijeku za dojenče.

-  Određivanje slobodnog tiroksina (T4) tijekom trudnoće predstavlja metodološki problem i zahtijeva oprez pri interpretaciji hipo i hipertireoze. Vrijednosti T4 prije trudnoće (uobičajeno 5-12 µg/dL ili 50-150 nmol/L) treba multiplicirati s 1,5 za korištenje u drugom i trećem trimestru. Slobodni T4 indeks („prilagođeni" T4)  je pouzdan za korištenje u trudnoći.

-  Antitiroidni lijekovi ostaju prvi izbor za liječenje hipertireoze u trudnoći. S obzirom da propiltiouracil može u rijetkim slučajevima izazvati oštećenje jetre kod trudnica,  metimazol treba uzeti u obzir kao alternativni izbor nakon prvog trimestra. Oba preparata su jednako djelotvorna, no izlaganje metimazolu u prvom trimestu povezuje se s pojavom kongenitalnih anomalija.

- Slobodan prolaz antitijela receptora štitnjače kroz placentu može utjecati na štitnu žlijezdu fetusa, pa je potrebno određivati razinu majčinih antitijela prije 22 tjedna trudnoće kod žena koje boluju od Gravesove bolesti; kod Gravesove bolesti liječene radioaktivnim jodom ili tiroidektomijom prije trudnoće; novorođenčadi s Gravesovom bolesti ili prethodno povišenih razina antitijela na receptore štitnjače.

-  Kod žena koje imaju povišenu razinu antitijela na receptore štitnjače ili uzimaju antitiroidne lijekove, mogućnost fetalne tiroidne disfunkcije (što se može očitovati povećanjem štitnjače, smanjenjem rasta, hidropsom, gušavošću, tahikardijom ili srčanim zatajenjem) treba ultrazvučno kontrolirati od 18 - 22 tjedna trudnoće i nakon toga svakih 4 - 6 tjedana ili kako je klinički indicirano.

- Iako se prisutnost antitijela na receptore štitnjače kod trudnica povezuje s gubitkom trudnoće, ne preporučuje se univerzalni probir i liječenje egzogenim T4 zbog nedostatka pouzdanih dokaza da bi to smanjilo stopu spontanih pobačaja.

- Čvoriće štitnjače dijagnosticirane tijekom trudnoće treba obraditi (čvoriće otkrivene tijekom zadnjih 6 tjedana trudnoće može se obraditi nakon poroda). Punkciju čvorova treba provesti kod predominantno solidnih čvorića veličine ≥1 cm, kod mješovitih čvorova veličine 1,5 - 2 cm i kod čvorova veličine od 5 mm - 1 cm kod žena s rizičnom anamnezom ili sumnjivim ultrazvučnim nalazima.

- Radioaktivni jod ne smije se davati dojiljama sve do ≥  4 tjedna nakon prekida dojenja. Žene s karcinomom štitnjače liječene radioaktivnim jodom trebaju izbjegavati trudnoću tijekom 6 do 12 mjeseci po završenom liječenju.

Komentar: Ove smjernice važne su jer trudnoća dovodi do značajnih promjena u radu štitnjače, a poremećaji u radu štitnjače mogu dovesti do negativnog utjecaja na rast i razvoj fetusa. 

VEZANI SADRŽAJ > <