Uvod

Za članove obitelji, odnosno skrbnike starijih osoba od velike je važnosti ispravno razlikovanje demencije od suptilnih kognitivnih promjena koje su dio tzv. “zdravog starenja”.

Blage smetnje pamćenja češće se javljaju u starijoj životnoj dobi. Takve smetnje u najvećem broju slučajeva ne predstavljaju bolest nego fiziološki, potpuno prirodan proces. Tijekom godina također se prirodno mijenja i fizički izgled, psihofizičke sposobnosti postupno se smanjuju, funkcije pojedinih organskih sustava se mijenjaju ili usporavaju. Jednako tako, i sposobnosti zapamćivanja i koncentracije mogu pokazivati znakove usporavanja. Unatoč tome, sveukupni stil života, genetika, fizičko i psihičko zdravlje uvelike utječu na pamćenje, koncentraciju i ostale funkcije mozga tijekom starenja.

Smatra se da se u više od 40% osoba nakon 65. godine života javljaju smetnje pamćenja u različitom opsegu, a učestalost se povećava s dobi.

Ukoliko ne postoji neka evidentna bolest koja može uzrokovati takve smetnje, smatra se da je riječ o “za dob vezanom poremećaju pamćenja” koji je dio normalnog procesa starenja.

Održano pamćenje i ostale kognitivne funkcije neophodne su za očuvanje samostalnosti u starosti.

Dobro tjelesno zdravlje i sačuvana fizička snaga su važni, ali nisu od prevelike pomoći kada se starija osoba treba prisjetiti neke obveze, pratiti stanje na svom bankovnom računu ili podmiriti režijske troškove.

 Najbolje što sami možemo učiniti da bismo sačuvali svoje pamćenje i, općenito, kognitivno zdravlje jest biti svjesni i razumjeti sve čimbenike koji negativno utječu na tjelesno i kognitivno zdravlje tijekom starenja te aktivno pokušati smanjiti njihove učinke.

Iz navedenih razloga različite poremećaje pamćenja (od blagog kognitivnog poremećaja pa sve do Alzheimerove bolesti) nikako ne treba smatrati neizbježnim dijelom starenja!

Neki od najpoznatijih intelektualnih i kreativnih umova kroz povijest bili su vrlo produktivni u svojim devedesetim godinama, do samog kraja života.

S obzirom da pojava Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije nije normalna posljedica starenja, za članove obitelji, odnosno skrbnike starijih osoba od velike je važnosti ispravno razlikovanje demencije od suptilnih kognitivnih promjena koje su dio tzv. “zdravog starenja”.

„Zdravo starenje“

Kognitivno zdrava starija osoba ostaje u cijelosti neovisna u svojim uobičajenim svakodnevnim aktivnostima, kao što su npr. svakodnevni poslovi i obveze, kupovina i plaćanje računa, vožnja automobila, oblačenje, održavanje osobne higijene i slično.

Tijekom normalnog ili “zdravog starenja”i kod inače potpuno zdravih osoba javljaju se prirodne, fiziološke promjene mozga, jednako kao i čitavog organizma. Velika većina sposobnosti i vještina ostaje sačuvana ili je tek neznatno promijenjena. Kognitivno zdrava starija osoba ostaje u cijelosti neovisna u svojim uobičajenim svakodnevnim aktivnostima, kao što su npr. svakodnevni poslovi i obveze, kupovina i plaćanje računa, vožnja automobila, oblačenje, održavanje osobne higijene i slično. Rukovanje kućanskim uređajima i dalje je primjereno, iako starije osobe najčešće nerado usvajaju nova znanja i vještine, poput rukovanja nekim novim uređajem.

Takva osoba subjektivno može zamjećivati smetnje pamćenja i koncentracije, ali se obično dobro prisjeća detalja svakog takvog “incidenta” i najčešće više sama brine zbog  takvih smetnji od članova bliske obitelji.

Prisjećanje na nedavne događaje uobičajeno nije značajnije ili nije uopće oštećeno, kao niti svakodnevna komunikacija i razgovor. Češće se i kod kognitivno zdravih starijih osoba javljaju poteškoće kod pronalaženja  i prisjećanja “prave riječi” tijekom razgovora, no njihov rječnik ostaje bogat i sadržajan, jednako kao u mlađoj dobi. Također je moguća pojava prolaznih smetnji orijentacije, odnosno gubljenja u inače poznatom okruženju, no zdrava starija osoba će se već nakon nekoliko trenutaka uvijek prisjetiti primjerice, kamo je i zbog čega krenula.

Demencija

Dementna osoba, osim naglašenih poteškoća prisjećanja nedavnih događaja, vrlo često ima i izrazite poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji i razgovoru, kao i probleme u pronalaženju “pravih riječi”. Pri tome vrlo često u razgovoru koristi “zamjenske” riječi ili opisuje predmet koji ne zna ispravno imenovati.

Nasuprot osobi koja „zdravo stari“, dementni bolesnik je u cijelosti ovisan o pomoći drugih osoba, ne sjeća se da je “zaboravljiv”, a na probleme s pamćenjem žali se samo ako ga se izravno upita. Smetnje pamćenja takvog bolesnika su predmet velike zabrinutosti članova obitelji ili skrbnika. Dementna osoba, osim naglašenih poteškoća prisjećanja nedavnih  događaja, vrlo često ima i izrazite poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji i razgovoru, kao i probleme u pronalaženju “pravih riječi”. Pri tome vrlo često u razgovoru koristi “zamjenske” riječi ili opisuje predmet koji ne zna ispravno imenovati. Smetnje pronalaženja pravih riječi u svakodnevnom razgovoru postaju sve izrazitije kako demencija napreduje. Dementna osoba može biti sklona smetnjama prostorne orijentacije čak i u ranije dobro poznatom okolišu (stanu, ulici, četvrti grada i sl.), dok su i  kod početne/blage demencije izražene  poteškoće kod pokušaja usvajanja novih znanja ili rukovanja nekim novim uređajem.

Ukoliko postoje dvojbe ili zabrinutost da bi se kod starije osobe ipak moglo raditi o demenciji, preporuča se pregled neurologa koji će kod takve osobe na osnovi rezultata posebnih testova i nalaza dijagnostičkih pretraga postaviti ili odbaciti dijagnozu demencije. 

Ukoliko se potvrdi demencija, danas je moguće primijeniti lijekove koji će bolest usporiti, a idealno je započeti njihovom primjenom u što ranijom stadiju bolesti.  

Zaključak

Rizični čimbenici za nastanak smetnji pamćenja koji u konačnici mogu dovesti do demencije su povišen krvni tlak, šećerna bolest, srčane bolesti, slučajevi demencije u bližoj obitelji. Podjednako negative učinke mogu imati dugotrajna izloženost stresu i poremećaji raspoloženja (depresija), ali i loša prehrana te društvena izolacija.

Danas poznajemo veći broj čimbenika rizika za nastanak demencije, jednako kao i čimbenika koji doprinose “zdravom starenju”.

Rizični čimbenici za nastanak smetnji pamćenja koji u konačnici mogu dovesti do demencije su povišen krvni tlak, šećerna bolest, srčane bolesti, slučajevi demencije u bližoj obitelji. Podjednako negative učinke mogu imati dugotrajna izloženost stresu i poremećaji raspoloženja (depresija), ali i loša prehrana te društvena izolacija.

Važno je znati da postoje i brojni čimbenici koji imaju povoljan učinak na zdravlje mozga odnosno na kognitivno zdravlje i na “zdravo starenje”:

-       održavanje društvenih kontakata, druženje s vršnjacima i s obitelji

-       redovita fizička aktivnost, primjerena životnoj dobi

-       redovite liječničke kontrole i pregledi

-       zdrava prehrana

-       održavanje zdravlja srca (“što je dobro za srce dobro je i za mozak!”)

-       nepušenje cigareta i ograničena konzumacija alkohola

-       mentalna stimulacija različitih vrsta, ovisno o individualnom interesu (od rješavanja križaljki, zagonetki, čitanja i slično)

Starijim osobama koje zamjećuju smetnje pamćenja mogu koristiti različite pomoćne “strategije”, poput  rutine u organizaciji svakodnevnog života, zapisivanja važnih podataka i informacija u dnevnik, odlaganjem predmeta (npr. ključeva, naočala…) uvijek na isto mjesto, svjesnog ponavljanje informacija (npr. imena poznanika ili drugih osoba), stvaranja asocijacija, pričanja priča itd. 

Izuzetno je važno ne doživljavati starenje isključivo kao negativnu pojavu, odnosno  održavati  pozitivan mentalni stav.

 Istraživanja su, naime, pokazala da kod većine starijih osoba koje o sebi imaju pozitivno mišljenje  i ne opterećuju se starenjem kao negativnom pojavom, kognitivne sposobnosti dugo ostaju očuvane.