Najvažnijima su promjene regulacije onih gena koji kodiraju proteine uključene u funkciju sinapsi, odgovore na stanični stres i nastanak neuroinflamacije (stanja upale niskog stupnja zbog pojačane izraženosti i aktivacije inflamasoma te lučenja proupalnih citokina).

Ključne promjene u regulaciji gena živčanih stanica uključuju epigenetičke modifikacije (na temelju specifičnog obrasca metilacije DNA na odabrana 353 CpG mjesta u genomu, Horvathov algoritam „epigenetičkog sata“ s većom preciznošću određuje biološku dob od kronološke!), genomsku nestabilnost (akumulacija oštećenja DNA i smanjena učinkovitost mehanizama njezina popravka obilježja su starih neurona koja dovode do somatskih mutacija), promjene mitohondrijske DNA (zbog stvaranja slobodnih radikala kisika u tijeku oksidativne fosforilacije, mutacije su 10-20 puta učestalije od mutacija jezgrine DNA) te regulaciju izraženosti gena povezanih s proteostazom (osobito onih koji reguliraju autofagiju i sustav ubikvitin-proteasoma za označavanje i razgradnju oštećenih i krivo smotanih proteina).

Endotelne stanice kapilara mozga ključne su za integritet krvno-moždane barijere, koja štiti mozak od patogena i štetnih čimbenika. Novija istraživanja pokazuju da ove stanice prolaze najveće transkripcijske promjene tijekom starenja, što ukazuje da starenje mozga započinje cirkulirajućim signalima koji potiču starenje krvnih žila i popuštanje krvno-moždane barijere. Eksperimenti heterokrone parabioze pokazuju da plazma starih miševa ubrzava starenje endotelnih stanica kapilara mozga, dok plazma mladih miševa ima pomlađujući učinak. Najvažnije pomlađujuće intervencije koje se trenutačno istražuju su metaboličke intervencije (metformin, antagonisti mTOR-a, agonisti GLP-1 receptora), uklanjanje starih stanica te epigenetička rejuvenacija Yamanakinim transkripcijskim čimbenicima.

prof. dr. sc. Goran Šimić