Uvod

20-30% oboljelih od epilepsije spadaju u skupinu tzv. farmakorezistentnih epilepsija.

Epilepsije spadaju u heterogenu skupinu poremećaja mozga s multiplim uzročnicima i različitim kliničkim manifestacijama. Liječenje epilepsija unatoč velikom broju novih antiepileptika, kao i “starijim” provjerenim antiepilepticima te napretku neurokiruških metoda, još uvijek predstavlja izazov. Unatoč navedenim mogućnostima liječenja 20-30% oboljelih od epilepsije spadaju u skupinu tzv. farmakorezistentnih epilepsija (1). Stoga još uvijek postoji potreba za novim antiepilepticima kao i mogućoj modifikaciji etabliranih antiepileptika s ciljem bolje podnošljivosti i smanjenja nuspojava. 

Mehanizam djelovanja okskarbazepina

Okskarbazepin ima sličan mehanizam djelovanja kao i karbamazepin, ali manje izražene nuspojave.

Okskarbazepin (OXC) spada u treću generaciju antiepileptika i njegov glavni učinak je u tretiranju parcijalnih epiletičkih ataka sa i bez sekundarne generalizacije kao i generaliziranih toničko - kloničkih ataka.

Glavni mehanizam djelovanja OXC je u blokadi o naponu ovisnih Na-kanala i ako se gleda iz tog aspekta, vrlo je sličan mehanizmu djelovanja karbamazepina (CBZ). Blokada o naponu ovisnih Na-kanala dovodi do stabilizacije neuralne membrane, inhibira repetitivna epileptogena izbijanja i prevenira širenje navedenih izbijanja.

OXC ukratko ima sličan mehanizam djelovanja kao i CBZ, ali manje izražene nuspojave stoga je navedeni lijek dobra alternativa CBZ. Glavni mehanizam djelovanje OXC je preko njegovog aktivnog metabolita 10-monohidroksi derivata (MHD). MHD za razliku od CBZ ima učinak i u pojačavanju provodljivosti K⁺ iona te modulira visoko naponske Ca⁺ kanale.

OXC se u potpunosti metabolizira nakon oralne primjene i transformira se u MHD metabolit. MHD je neutralna lipofilna supstanca koja brzo prolazi kroz krvno-moždanu barijeru. Samo 34% MHD-a se veže na proteine plazme, a također se brzo i gotovo u cjelosti metabolizira u jetri i samo se manje od 1% izlučuje putem urina. Glavni metabolički put ide citolizom putem enzima alfa ketoreduktaze koji je ne-inducirajući enzim. OXC za razliku od CBZ ne uzrokuje autoindukciju. Poluvrijeme eliminacije iznosi 8-10 sati (2, 3, 4). Terapijska doza OXC se kreće od 900 mg do 2400 mg obično podijeljeno u 2-3 dnevne doze. Glavne nuspojave uzimanja OXC su glavobolja, omaglica, mučnina, ataksija, dvoslike i hiponatremija (5, 6). Postotak ukidanja terapije zbog nuspojava je niži kod OXC u odnosu na CBZ (14% u odnosu 26%) vjerojatno zbog epoksida metabolizma CBZ odgovornog za većinu nuspojava. I kod primjene OXC su opisani slučajevi multiorganskog hipersenzitivnog poremećaja kao i Stevens-Johnson sindroma (2, 6, 7). 

Terapijske indikacije

Glavne terapijske indikacije OXC su kao monoterapija, zamjenski lijek u monterapiji ili kao dodatna terapija za parcijalne kompleksne atake (CPA) kao i za generalizirane toničko- kloničke atake (2, 3, 7). 

Usporedba s ostalim antiepilepticima

Ustezanje od redovitog i prekomjernog konzumiranja alkohola dovodi u 15% bolesnika do razvoja toničke-kloničkih ataka, a 5% bolesnika ulazi i u deliratno stanje. U navedenim slučajevima OXC ima dobru učinkovitost bez dodatnog oštećenja jetrenih funkcija uz učinak i na smanjenje „žudnje za alkoholom”.

Učinkovitost okskarbazepina kod CPA je jednaka učinkovitosti CBZ uz manje izražene nuspojave (8).

U studiji koja je usporedila učinak OXC u odnosu na valproate (VPA) kod parcijalnih epileptičkih ataka kao i primarno generaliziranih epileptičkih ataka pokazalo se da je u skupinu koja je uzimala OXC 57% pacijenata bilo bez napada („seizure free”) u odnosu na 54% u skupini koja je uzimala VPA. Slični rezultati su se pokazali i u odnosu na difetion (9, 10, 11).

U skupini bolesnika sa refraktornom epilepsijom gdje se OXC koristio kao „add on” terapija u 50 % bolesnika je postignuta redukcija epileptičkih ataka za najmanje 50% u odnosu na 13 % u placebo skupini (5).

Kao što je poznato, ustezanje od redovitog i prekomjernog konzumiranja alkohola dovodi u 15% bolesnika do razvoja toničke-kloničkih ataka, a 5% bolesnika ulazi i u deliratno stanje. U navedenim slučajevima OXC ima dobru učinkovitost bez dodatnog oštećenja jetrenih funkcija uz učinak i na smanjenje „žudnje za alkoholom” (12).

Uz dokazanu dobru podnošljivost pokazalo se da OXC ne dovodi do pogoršanja kognitivnih i drugih psihosocijalnih funkcija u bolesnika sa parcijalnom epilepsijom (13).

Što se tiče utjecaja na ishod trudnoće u retrospektivno prikupljenim podacima nađeno je da se javljalo ukupno 6 vrsta kongenitalnih malformacija u ukupnoj učestalosti od 2,4% sugerirajući da se radi o relativno sigurnom antiepileptiku za korištenje u trudnoći u usporedbi s drugim antiepilepticima (14).

Zaključak

OXC je antiepileptik treće generacije koji obzirom na svoje farmakodinamske i farmakokinetske karakteristike ima učinak kao lijek prvog izbora u parcijalnim epileptičkim atakama sa i bez sekundarne generalizacije kao i „add on” terapija u refraktornim epilepsijama te za generalizirane toničko-kloničke atake.

Njegove prednosti su mogućnost brze titracije doze, bez potrebe za kontroliranjem laboratorijskih parametara, izuzev natrija zbog moguće uglavnom asimptomatske hiponatremije, slabo izražene interakcije s drugim lijekovima, te mala učestalost kožnih reakcija (<5%), mogućnost korištenja u trudnoći te općenito dobra podnošljivost. 

Literatura

1. Schmidt D, Schachter SC. Drug treatment of epilepsy in adults. BMJ. 2014;348:g254. doi: 10.1136/bmj.g254.
2. Panayiotopoulos CP. Parmacopoeia. In: Panayiotopoulos CP, edt. Epileptic Syndrom and their Treatment. 2nd ed. London: Springer; 2007. p. 505-50.
3. Faught E. Oxcarbazepine. In: Shorvon S, Perucca E, Fish D, Dodson E, edt. The treatment of epilepsy. 2nd ed. Oxford: Blackwell Publishing; 2004. p. 451-60 
4. May TW, Korn-Merker E, Rambeck B. Clinical pharmacokinetics of oxcarbazepine. Clin Pharmacokinet. 2003;42(12):1023-42.
5. Barcs G, Walker EB, Elger CE i sur. Oxcarbazepine placebo-controlled, dose-ranging trial in refractory partial epilepsy. Epilepsia. 2000;41(12):1597-607. 
6. Schmidt D, Elger CE. What is the evidence that oxcarbazepine and carbamazepine are distinctly different antiepileptic drugs. Epilepsy Behav. 2004;5(5):627-35. 
7. Marson AG, Al-Kharusi AM, Alwaidh M i sur. The SANAD study of effectiveness of carbamazepine, gabapentin, lamotrigine, oxcarbazepine, or topiramate for treatment of partial epilepsy: an unblinded randomised controlled trial. Lancet. 2007;369:1000-15. 
8. Dam M, Ekberg R, Loyning Y. Waltimo O, Jacobsen K. A double –blind study comparing oxcarbazepine and carbamazepine in patients with newly diagnosed, previously untreated epilepsy. Epilepsy Res 1989; 347, 709-13. 
9. Christe W, Krämer G, Vigonius U i sur. A double-blind controlled clinical trial: oxcarbazepine versus sodium valproate in adults with newly diagnosed epilepsy. Epilepsy Res 1997;26(3):451-60.
10. Nolan SJ, Muller M, Tudur Smith C. Oxcarbazepine versus phenytoin monotherapy for epilepsy. Cochrane Database Syst Rev. 2013;5:CD00361
11. Christe W, Kramer G, Vigonius U i sur. A double blind controlled clinical trial:oxcarbazepine versus sodium valporoate in adults with partial onset seizures. Epilepsia 2007;48:57.
12. Barrons R, Roberts N. The role of carbamazepine and oxcarbazepine in alcohol withdrawal syndrome. J Clin Pharm Ther 2010;35(2):153-67. 
13. Kim D, Seo JH, Joo EY, Lee HW, Shin WC, Hong SB.Cognitive and psychosocial effects of oxcarbazepine monotherapy in newly diagnosed partial epilepsy Clin Neurophramcol. 2014 37(4):100-7.
14. Crawford PM. Managing epilepsy in women of childbearing age. Drug Saf. 2009;32:293-307.