Uvod

Nažalost, u svijetu se još uvijek veliki broj bolesnika s epilepsijom uopće ne liječi, tako da sveukupno samo 20% oboljelih troši 80% lijekova.

Epilepsija se danas može uspješno liječiti, tako da 2/3 bolesnika žive bez epileptičkih napadaja. Kvaliteta života tih osoba je neusporediva s ostalim bolesnicima koji opetovano traže pomoć specijalista neurologa - epileptologa. Tijekom posljednjeg desetljeća izbor antiepileptičkih lijekova dostupnih u Hrvatskoj je gotovo identičan s ostalim zemljama u Europi. Nažalost, u svijetu se još uvijek veliki broj bolesnika s epilepsijom uopće ne liječi, tako da sveukupno samo 20% oboljelih troši 80% lijekova.

Odluka o izboru antiepileptika za svakog bolesnika mora biti individualna jer je to garancija uspješnog liječenja i smanjenja mogućnosti razvoja nuspojava koje su osobito uočene kod dugotrajne terapije antiepilepticima. Poznavanje rizičnih čimbenika i pozitivni odnos bolesnika i liječnika povećavaju mogućnost ranog prepoznavanja kliničkih simptoma izazvanih nuspojavom antiepileptika. Racionalna primjena antiepileptičke terapije podrazumijeva ispravni odabir antiepileptika, odluku o monoterapiji ili politerapiji, a u skladu s dijagnozom postavljenom prema kriterijima Međunarodne klasifikacije sukladno smjernicama ILAE. Neophodno je u početku liječenja poštivati individualne karakteristike ciljanih skupina bolesnika: djeca, žene generativne dobi ili osobe starije životne dobi, kao i specifičnosti kliničkog fenotipa napadaja i uzročnih čimbenika bolesti.

Najčešće pogreške u liječenju epilepsije

Nerijetko se prekasno bolesnike upućuje specijalistu epileptologu i još uvijek nije dostatno razvijena strategija u edukaciji liječnika primarne zdravstvene zaštite u liječenju bolesnika s epilepsijom.

Najčešće pogreške u liječenju epilepsije su prerano ukidanje lijeka kod bolesnika bez napadaja, prebrzo uvođenje i postizanje terapeutske koncentracije lijeka u serumu, primjena nepotrebno visokih ili preniskih doza lijeka, ignoriranje mišljenja bolesnika, tretiranje napadaja frontalnog režnja kao psihijatrijskog poremećaja ili psihogenog napadaja, odlaganje preporuke za preoperativnu obradu s ciljem kirurškog liječenja, neprepoznavanje sindroma. Osobito treba naglasiti da se nerijetko prekasno bolesnike upućuje specijalistu epileptologu, te da još uvijek nije dostatno razvijena strategija u edukaciji liječnika primarne zdravstvene zaštite u liječenju bolesnika s epilepsijom.

Kada primijeniti okskarbazepin?

U bolesnika koji niz godina uzimaju antiepileptike starije generacije često dolazi do alteracije laboratorijskih nalaza jetre (GGT, AST, ALT). U tom slučaju se najčešće karbamazepin postepeno i vrlo uspješno zamjenjuje s okskarbazepinom.

U bolesnika s parcijalnim epileptičkim napadajima s ili bez sekundarne generalizacije primjena okskarbazepina je vrlo uspješna. U kliničkoj praksi se to vrlo često odnosi na osobe kod kojih se javljaju neke od neželjenih pojava tijekom uzimanja karbamazepina ili nekih drugih antiepileptika. U bolesnika koji niz godina uzimaju antiepileptike starije generacije često dolazi do alteracije laboratorijskih nalaza jetre (GGT, AST, ALT). U tom slučaju se najčešće karbamazepin postepeno i vrlo uspješno zamjenjuje s okskarbazepinom. Nakon nekoliko tjedana laboratorijski nalazi se normaliziraju, a klinička slika se ne pogoršava, odnosno bolesnici nemaju epileptičkih napadaja. Poznato je da je interakcija s drugim lijekovima relativno česta osobito kod uzimanja više antiepileptika koji se metaboliziraju pomoću jetrenog citokrom P450 sustava.

Okskarbazepin se primjenjuje u monoterapiji ili u kombinaciji sa drugim antiepilepticima. Bolesnici lijek dobro podnose. U slučaju trudnoće, ženama s epilepsijom preporuči se uzimanje folne kiseline nekoliko mjeseci prije začeća (trudnoću osobe je uvijek poželjno planirati), a tijekom prvih 3-4 mjeseci trudnoće reducira se  ukupnu dnevnu dozu okskarbazepina. Tijekom desetogodišnje primjene ovog antiepileptika u trudnica s epilepsijom nisam u praksi imala nikakvih neželjenih (teratogenih) pojava. Primjenu lijeka u trudnica treba prijaviti Agenciji za lijekove i medicinske proizvode.

Druga skupina bolesnika kod kojima se češće propisuje okskarbazepin su osobe treće životne dobi (iznad 65 godina života). Te osobe u prosjeku uzimaju 7 lijekova dnevno i promjena u funkciji jetre je najčešće posljedica neželjenih  interakcija lijekova.  50-60% bolesnika starije životne dobi koji uzimaju antiepileptike također uzimaju i neke druge psihotropne lijekove, zbog poznatih komorbiditeta epilepsije i psihičkih poremećaja. Okskarbazepin starije osobe dobro podnose, jednostavnost uzimanja lijeka im olakšava dnevno funkcioniranje.

U bolesnika s novodijagnosticiranom epilepsijom također se primjenjuje okskarbazepin zbog dobre podnošljivosti i učinkovitosti.

Literatura

1. Šepić-Grahovac D,Vitezić D,Sindik N,Vitezić M,Grahovac T. Medical and bioethical issue in pregnant woman with epilepsy: Case report. Coll.Antropol.,2010,34.Suppl.1,311-13.

2. Nolan SJ,Muller M,Tudor Smith C i sur. Oxcarbazepine versus phenytoin monotherapy for epilepsy. Cochrane Database Syst.Rev.2013;5:CD003615.

3.The Danish Oxcarbazepine Study Group. Oxcarbazepine in patients hypersensitive to carbamazepine.Act Neurol.Scand.1984;70:223.

4. Sonnen AEM.Oxcarbazepine and orla contraceptives. Acta Neurol.Scand 1990,82( Suppl 133):37.