Razumijevanje emocionalnih i motivacijskih stanja povezanih s boli, uz poznavanje fizioloških temelja osjeta boli, neophodno je za spoznaju prirode percepcije boli. U usporedbi s tradicionalnim biomedicinskim i psihodinamskim pristupom, biopsihosocijalni model, na kojemu se temelji rad obiteljskih liječnika, zahvaljujući multidimenzionalnom pristupu širi perspektive u liječenju i istraživanju boli. Samoprocjena akutne boli važna je početna i povratna informacija u evaluaciji farmakoloških i psihosocijalnih intervencija koje obiteljski liječnik u suradnji s pacijentom primjenjuje u liječenju akutne boli. Socijalni status, odnosi na radnom mjestu, potpora obitelji i kulturalni utjecaju bitni su za procjenu i rezultate liječenja bolnih sindroma. Uz akutnu bol često se javlja anksioznost, posebno ako uzrok boli pacijentu nije poznat. U psihološkom pristupu pri liječenju akutne boli razlikujemo informiranje pacijenata o postupcima za utvrđivanje uzroka boli i liječenja boli, relaksacijske tehnike kao što su to duboko trbušno disanje, progresivna mišićna relaksacija, vođene fantazije i medicinska hipnoza, te kognitivne strategije u koje ubrajamo zamjene nefunkcionalnih kognicija funkcionalnima, senzorno fokusiranje i tehnike distrakcije pažnje koje mogu pomoći u uspješnoj kontroli akutne boli. Obiteljski liječnik najbolje rezultate u liječenju akutne boli postiže kombinirajući farmakoterapiju boli i prateće anksioznosti s psihološkim pristupom.

Aleksandar Ljubotina

Rad prezentiran na 5. Kongresu Društva nastavnika opće/ obiteljske medicine, ožujak 2014.