U radu su predstavljene karakteristike komunikacije u konzultaciji s kroničnim bolesnikom.

Izgradnja dobrog odnosa s pacijentom od presudne je važnosti za kvalitetnu dugoročnu skrb, a razvija se tijekom cijele konzultacije, u više navrata od jednog kontakta s pacijentom do sljedećega, odnosno u nizu kontakata koje liječnik tijekom vremena ostvaruje s istim pacijentom. Temeljne postavke pritom su suosjećanje (empatija), prihvaćanje, podrška i senzibilnost prema pacijentu.

U prvom dijelu konzultacije obiteljski liječnik mora dobiti cjelovite informacije o značajkama bolesti (simptomi, znakovi, temeljna patologija, pregled), ali i o kontekstu pacijenta: njegovim idejama, problemima, brigama i očekivanjima od konzultacije.

U drugom dijelu konzultacije edukacija i osnaživanje (engl. empowerment) pacijenta od presudne su važnosti. To se postiže kroz obrazloženje i davanje informacija s ciljem edukacije pacijenta ovisno o njegovim individualnim potrebama i sposobnostima.

Nakon toga se liječnik i pacijent dogovaraju o najboljem liječenju i različitim opcijama koje postoje. Liječnik mora postići dogovor s pacijentom o najboljoj mogućnosti liječenja. To je jedini način da se pacijent motivira za odabrani plan liječenja.

Dugotrajna skrb za potrebe kroničnih pacijenata određuje planiranje budućih konzultacija. Samo u interaktivnoj komunikaciji s pacijentom, koja je individualizirana prema njegovu kontekstu, možemo ojačati pacijenta, povećati ili zadržati njegovu motivaciju za liječenje i pomoći mu da kompetentno preuzme dio odgovornosti i zadataka u kontroli i vođenju kronične bolesti od koje boluje.

Davorina Petek