Studentovo pismo pacijentu karakterizirano je osobnim pristupom te pokazuje odnos prema pacijentu i brigu za njega (liječnik - pacijent, odnosno student - pacijent).

Pacijent se osjeća spremnijim razumjeti i prihvatiti svoju bolest/stanje što je više vremena proveo u konzultaciji sa studentom/liječnikom. U prihvaćanju i razumijevanju stanja i bolesti pacijentu je podjednako važan odnos pristojnosti i suosjećanja i liječnikova profesionalna kompetencija. Nasuprot tomu, liječniku je važan odnos s pacijentom (pristojnost i empatija), ali profesionalnu kompetenciju ocjenjuje važnijom. Najčešći razlog poteškoća i nerazumijevanja u komunikaciji između pacijenata i studenata (liječnika) bila je stručna terminologija.

U odnosu na pismo pacijenti su preferirali konzultaciju, ali pismo su ocijenili kao korisnu dopunu razgovoru s liječnikom u pogledu boljeg razumijevanja uputa i preporuka za liječenje i kao informaciju za obitelj u usporedbi s konzultacijom. Konzultacija i pismo predstavljaju dva dijela jedne edukacijske cjeline. Pisma studenata pacijentima o njihovoj bolesti pokazala su se kao kvalitetna dopuna konzultaciji, kao sredstvo za unaprjeđivanje komuniciranja (ocjena pacijenata) i kao edukacijski instrument (ocjena mentora). Medicinska edukacija ključna je za razvoj i poticanje empatije te tako osigurava visoku kvalitetu skrbi za pacijenta.

Nataša Mrduljaš Đujić