No, iako su obiteljski liječnici trebali biti jedan od ključnih čimbenika projekta, odnosno oni koji stanje pojedinog pacijenta prvi ocjenjuje prioritetnim, još uvijek o svemu nisu dobili jasne upute. Štoviše, o cijelom se projektu informiraju iz medija. Naime, pilot projekt takozvanih prioritetnih listi čekanja skoro treba započeti na području Grada Zagreba, ali obiteljski liječnici još uvijek ne znaju koji su to jasni i decidirani propisani kriteriji kojima se nedvosmisleno određuje što su to „prioritetna“ stanja, a po kojima bi obiteljski liječnici postupali.

Obiteljski liječnici u Hrvatskoj su i do sada reagirali u slučaju sumnje na ozbiljnu bolest ili hitni slučaj pacijenata, te su čak i osobnim kontaktima molili i apelirali da se pojedini pacijent primi i obradi u hitnijoj proceduri. Obiteljski liječnici godinama i desetljećima žive sa svojim pacijentima i njihovim bolestima, ali i problemima s kojima se susreću kada ulaze u zdravstveni sustav. Jer, zdravstvene administracije dolaze i prolaze, ali problemi pacijenta i njihovih obiteljskih liječnika – ostaju, ističu iz KoHOM-a.

Zdravstvena administracija se mora napokon odlučiti želi li primarnu zdravstvenu zaštitu koja je, a na dobrobit pacijenata, u stanju rješavati 80 posto svih zdravstvenih potreba. Posljednji potezi zdravstvene administracije - ukidanje terapije boli koju mogu provoditi obiteljski liječnici, ukidanje dodatne sestre u skupnoj praksi te direktni zahtjev ravnatelja HZZO-a da se pacijenti automatski upućuju na sekundarnu razinu - ruše osnovnu pretpostavku i temelj svakog uspješnog zdravstvenog sustava, a to je snažna i učinkovita primarna zdravstvena zaštita.

KoHOM predlaže dogovor unutar struke, odnosno dogovor primarne i sekundarne razine zdravstvene zaštite te definiranje STRUČNIH kriterija ZDRAVSTVENOG prioriteta, poboljšanje komunikacije između primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, te konačno i praktično realiziranje takozvane A5 uputnice (pregled bez pacijenta) kojom će se moguće nedoumice u pitanju prioriteta rješavati u direktnoj komunikaciji primarnog i bolničkog liječnika. Ministarstvo zdravstva i HZZO dužni su i trebaju pokrenuti ove procese.

Stoga, obiteljski liječnici od zdravstvene administracije zahtijevaju da se, dok se navedeno ne ispuni, odgodi započinjanje pilot projekta. Inzistiramo da se u suradnji primarne i sekundarne zdravstvene zaštite donesu jasni kriteriji o tome koja su to stanja „koja ne zahtijevaju hitnu bolničku skrb, nego samo pregled odgovarajućeg specijaliste/subspecijaliste“, te da tim kriterijima upoznaju i zdravstvene radnike, pacijente i ukupnu javnost. U protivnom će biti prisiljeni na to da sve pacijente upućuju kao prioritetne onima koji, po ravnatelju HZZO-a, jedini mogu meritorno odlučiti o pacijentu - liječnicima sekundarne zdravstvene zaštite.

Obiteljski liječnici po tko zna koji puta apeliraju na zdravstvenu administraciju da počne povlačiti konkretne poteze za dugotrajno i stvarno uređenje zdravstvenog sustava. Apeliraju da, za dobrobit pacijenata, omoguće liječnicima primarne zdravstvene zaštite da rade ono što je njihov posao, a ne da budu administratori na što ih prisiljava zdravstvena administracija. Za dobrobit pacijenata treba omogućiti i liječnicima sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite da rade ono za što su se oni dugotrajno i skupo obrazovali, a ne da rade posao primarne zdravstvene zaštite koji se, bespotrebnim administrativnim pravilima, prebacuje sa primarne razine na sekundarnu.

Jedino se tako mogu smanjiti liste čekanja i dobiti jeftinija i efikasnija zdravstvena zaštita kojoj, vjerujemo, svi zajedno težimo.

Predsjednica KoHOM-a:

Vikica Krolo, dr. med.

Liječnica obiteljske medicine