Istražili smo postoje li razlike u učestalosti ozljeda povratnoga živca između skupine bolesnika kod kojih je izvršena tiroidektomija s pomoću ultrazvučnog rezača, te skupine kod kojih je izvršena konvencionalna tiroidektomija s pomoću hladnih instrumenata i primarne hemostaze ligiranjem i elektrokoagulacijom. U obje skupine su randomizirano uključeni bolesnici koji su operirani zbog standardnih indikacija za kirurgiju štitne žlijezde.
U prvu skupinu bilo je uključeno 123 bolesnika: 63 s lobektomijom i 60 s totalnom tiroidektomijom. U drugoj skupini bolesnika učinjeno je 106 tiroidektomija: 60 lobektomija i 46 totalnih tiroidektomija.
Prijeoperativna i postoperativna mobilnost glasnica u obje skupine bolesnika utvrđena je fiberoptičkom laringoskopijom. Tijekom operacije, prilikom aktivacije ultrazvučnog rezača, te monopolarnih i bipolarnih elektroinstrumenata u blizini povratnoga živca promatrala se bazalna električna aktivnost glotičke muskulature s pomoću sustava za intraoperativni elektromonitoring.
Statističkom obradom rezultata dokazali smo da su tiroidektomije ultrazvučnim rezačem podjednako sigurne kao i konvencionalne metode tiroidektomije, odnosno, da primjena ultrazvučnog rezača ne dovodi do statistički značajnije učestalosti trajnih pareza povratnoga živca u odnosu na operacije s hemostazom s pomoću ligatura i elektrokoagulacije.

Stjepan Grabovac, Drago Prgomet, Saša Janjanin