Makrolidi su antibiotici s najprije otkrivenim i vjerojatno najvažnijim protuupalnim i imunomodulacijskim djelovanjem. Posljednjih dvadesetak godina postoji sve veći klinički interes za potencijalno protuupalno, odnosno imunomodulacijsko djelovanje makrolida jer je primjena malih doza makrolida pokazala dobre rezultate u liječenju difuznog panbronhiolitisa, bolesti koja ima brojne sličnosti sa cističnom fibrozom. I novija klinička istraživanja pokazala su kliničko poboljšanje pri uporabi makrolida u liječenju cistične fibroze i astme iako patomehanizam nije u potpunosti razjašnjen. Iz toga je uslijedio zaključak o mogućem povoljnom utjecaju makrolida u kroničnim plućnim bolestima s upalnom komponentom (KOPB, astma, bronhiektazije, kronični sinusitis).
Pri procjeni kliničkog učinka antibiotika na uzročne mikroorganizme različitih oblika upale nije važan samo izravni utjecaj antibiotika na uzročnka bolesti, odnosno minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) i otpornost bakterija. U tom složenom međuodnosu mikroorganizma i domaćina važna su i brojna druga djelovanja antibiotika na uzročnika, stanice i tkiva domaćina s interakcijom okoliša.
Dakle, osim protuupalnog, povoljnim imunomodulacijskim djelovanjem antibiotika, preko funkcije neutrofila i kemokina, mehaničkim učinkom na razrjeđenje sluzi i adherenciju bakterija te bronhodilatacijom i utjecajem na stvaranje biofilma (posebno pri infekcijama koje uzrokuje Pseudomonas aeruginosa) postiže se povoljan efekt kliničkog izlječenja i smanjenja komplikacija, odnosno posljedica bolesti. Makrolidi, zacijelo, smanjuju oštećenja stanica respiratornog epitela uzrokovana dugotrajnim imunološkim i upalnim procesima.
A što je s akutnim infekcijama, kao što je pneumonija? Istraživački i iskustveno je dokazano da dodatak makrolida beta-laktamskim antibioticima utječe na povoljniji tijek bolesti s manjom stopom smrtnosti u bolesnika s teškim oblikom pneumonije. Osim djelovanja na atipične uzročnike, bolji rezultat izlječenja i smanjenja smrtnosti dokazan je i u bolesnika s laboratorijski utvrđenim bakterijskim uzročnicima, dapače i u bolesnika s pneumokoknom sepsom. Taj se učinak zahvaljuje, svakako, protuupalnom i imunomodulacijskom djelovanju makrolida, uključujući i protutoksični učinak na pneumolizin.
No, iako postoje brojna in vitro istraživa s dokazima o protuupalnom i imunomodulacijskom djelovanju antibiotika, te više retrospektivnih opservacijskih istraživanja o smanjenju smrtnosti u teškim pneumonijama pri dodatku makrolida beta-laktamskim antibioticima, prospektivna, randomizirana klinička istraživanja nisu provedena na većem broju bolesnika, a u nekima su dobiveni kontroverzni rezultati.