Cilj Istražiti uporabu antibiotika na uzroku liječnika iz Osječko-baranjske županije u istočnoj Hrvatskoj i utvrditi volumen propisanih antimikrobnih lijekova i prikladnost praksi njihova propisivanja.

Postupci Analiza rutinskih podataka o propisivanju lijekova provedena je u 30 ordinacija liječnika opće prakse u urbanim i ruralnim sredinama istočne Hrvatske, u kojim ukupno ima 48,000 pacijenata. Prakse propisivanja istraživane su u razdoblju od 3 godine, od 2003. do 2005. godine. Istražili smo količinu antimikrobnih lijekova i razlike i sličnosti između individualnih liječnika.

Rezultati Nije bilo značajnih razlika između ruralnih i urbanih praksi što se tiče volumena propisanih antimikrobnih lijekova. Međutim značajne razlike pronađene su između individualnih liječnika. Ukupna uporaba bila je 17,73 definiranih dnevnih doza na 1000 stanovnika ili 6456,85 definiranih dnevnih doza na 1000 stanovnika godišnje. Deset najčešće korištenih antimikrobnih lijekova (93,70% ukupne količine) bili su amoksicilin, koamoksiklav, kotrimoksazol, cefaleksin, norfloksacin, penicilin V, azitromicin, cefuroksim, doksiciklin, i nitrofurantoin. Najčešći razlog za propisivanje antibiotika bila je upala grla.

Zaključak Propisivanje antibiotika u Osječko-baranjskoj županiji obilježeno je velikom uporabom penicilina širokoga spektra, kombiniranih penicilina, kombiniranih sulfonamida, i makrolida dugotrajnog djelovanja (azitromicin), i niskom uporabom doksiciklina i eritromicina. Uporaba kombiniranih sulfonamida i azitromicina bila je među najvišim u Europi. Nađene su i velike razlike u propisivanju utemeljenom na indikaciji u individualnih propisivača, što bi trebalo ispitati u budućim istraživanjima.

Željko Vojvodić