Kad je Alexander Fleming otkrio prvi antibiotik, penicilin, ne samo da nije znao kako izolirati čisti penicilin, nego nije ni slutio koliko će to otkriće promijeniti svijet i medicinu u budućnosti, osobito kako će utjecati na razvoj infektologije. Analizirajući mehanizme djelovanja antibiotika, gotovo smo potpuno usredotočeni samo na njihovo direktno djelovanje na ciljni mikroorganizam. Većinom gotovo potpuno zanemarujemo druge potencijalne učinke, kao što je npr. njihovo imunomodulatorno djelovanje, koje može imati ne samo učinak u borbi protiv određene bakterije, nego potencijalno može dovesti do novih smjernica u liječenju infektivnih bolesti izazvanih drugim uzročnicima, ali moguće i nekih imunoloških poremećaja. U ovom radu kratko ćemo se osvrnuti na samo jedan, ali važan oblik imunomodulacije, protuupalni učinak antibiotika. U radu se donosi pregled do sada poznatih protuupalnih svojstava tri skupine antibiotika koje su u dosadašnjim istraživanjima pokazale najsnažnije protuupalno djelovanje: makrolidi, kinoloni i tetraciklini. Imunomodulacija uzrokovana antibioticima predstavlja još uvijek neotkriveno i uzbudljivo područje medicine, kako za znanstvenike, tako i za kliničare praktičare, a osobito za farmaceutsku industriju. Značajan preduvjet za razvoj ove discipline i novih spoznaja predstavljaju moderne multipleks laboratorijske tehnologije koje nam mogu pomoći da sagledamo i barem dijelom shvatimo svu kompleksnost imunoreakcija odgovornih u složenim procesima imunomodulacije. U ovom radu dali smo i sažet prikaz multipleks laboratorijskih metoda koje se koriste u bazičnim istraživanjima imunomodulatornih svojstava antibiotika, ali i koje bi mogle naći svoju primjenu u određivanju imunomodulacijskog učinka antibiotika u liječenju infektivnih bolesti praćenjem određenih imunoloških parametara, ali i moguće u nekim autoupalnim sindromima.